Otvoriš oči,protegneš se onako mamuran i nesvjestan svega oko sebe....teško je ustati,na pomolu je novi radni dan....oblačim se bezvoljno,šminku nanosim mehanički ....izlazim na poznatu ulicu, pozdravljam iste ljude kao i svaki drugi dan.....a onda bum! Opet me probudi, opet iznenadi svojom ljepotom...ovo sunce....veličanstveno žutilo svemira, sva potrebna svjetlost u simbiozi življenja.....smije mi se, vragolasto namiguje....dobro jutro! I pokloni mi još jednu priliku.....
(riva, K. Stari,2007)
Post je objavljen 31.01.2007. u 20:30 sati.