Marketing
kako sam postala vegetarijanac...
Krici koji su rasplamsavali tišinu usadili su mi se u mozak. Moji su udisaji postali teški i gorki, tjerala sam se da dišem. Poglede su prekidali trzaji utrobe koji su teško podnosili svaku sliku, svaki zvuk. Oči koje mole za milost rasjekle su svojim pogledima moje zjene i shvatila sam kako je moja čovječnost ustvari samo riječ..koju ne izgovaram dovoljno često! Bijes i bol pomješale su se sa zbunjenošću. Tko smo mi? Jedva sam disala. Vlastito tijelo mi je smetalo. Klaustrfobija nad vlastitim tjelom prošaptala je: NIKAD VIŠE!!!!!!!!!!!!!
Gorčina mi je presjekla grkljan.
Papirnati jezici umuknuli su
i rastapali se pod suzama koje gutam
silom.
Ruke je otkidala tišina,
pokapajući krike u meso.
Rascvjetani buketi krvi glumili su kičastog
egzibicionista razuma.
Olovnim oštricama razdvajali su neljudsko
od iluzije ljudskog.
Sjekli preklinjanja na nevidljive komadiće.
Grimasama su gušili milost...
ugušivši je do kraja.
Post je objavljen 31.01.2007. u 11:19 sati.