Pregled posta

Tako nam je naša Gospa poručivala s jumbo plakata prije par godina. Slučajno li ne, slično nam je govorio i naš gradonačelnik u usponu. To je otprilike bio njegov kredo i njegov politički program. "Toliko volim Zagreb da niti ne idem nikud na godišnji odmor; možda dan-dva, a onda sam opet tu na korist gradu i građanima Zagreba", objašnjavao bi neumorni Milan B. Uviđate li koliko vas volim, uporno bi nas podsjećao.
Ne znam kako je s vama, ali mene je malo mučila ta ljubav toliko velika i blistava da je imala potrebu samu sebe reklamirati.
Sve do nedjelje u 2. U nedjelju u 2 Gradonačelnik je rekao da on ima mandat, mi da do idućih izbora nemamo izbora, a za ljubav neka se snađemo sami.

Meni je zaista svejedno je li Gradonačelnik onako vulgarno psovao ili nije. Ionako psovke nisu bile namijenjene javnosti nego ušima najbližih suradnika. A suradnici obično ne čuju dobro i imaju nenadane napade amnezije svako toliko. Psovke su zaista nevažne.
Beskrajno je važnija količina arogancije s kojom je Milan B. odbijao odgovarati na Stankovićeva pitanja i količina prezira koju je sasvim otvoreno pokazivao.
"Da, davat ću Dinamu novce dok god bude trebalo."
"Ne, neću vam odgovoriti na to pitanje."
"Da, idemo dalje s projektima."
"Ne, neću vam reći kako ćemo sagraditi sportske dvorane."
"Ako tako nastavite, sagradit ću ne dvije, nego tri sportske dvorane, za inat."