Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anicakninska

Marketing

Nepotizam

Ovaj post počinjem već sedamnaest puta i svaki put brišem napisano. Znam da mi se ni ovaj osamnaesti neće sviđati, ali moram ga nekako napisati.
Kao što već neki znaju, imam svoj obrt. Uredno registriran, svi potrebni državni biljezi plaćeni, sve po zakonu. Pravim se važna svojom obrtnicom, svojom metlačkom dozvolom.
Odem na prvi razgovor, drugi, treći, deseti... nema posla. Nema veze. Pišem mailove, telefoniram... ništa. Javljam se na natječaje... šipak. Čitavo to vrijeme dajem minimalne ponude, samo da mogu već jednom aktivirati obrt i maknuti se s mrtve točke. Ne želim se obogatiti, želim raditi.
Slučajno ili ne, većinu tih poslova dobije moj bivši šef. A bivši je jer je pokvareni, škrti, pohlepni, debeli prasac za čije sam propuste ja bila kriva. Što mi je dalo ideju da postanem njegova konkurencija. A to je, opet, pogodilo njegov ego jer je on jedan i jedini u tom poslu, veliki Šef.
Dakle, većinu poslova on dobije. OK, to je konkurencija. Nemam ništa protiv. Ali imam protiv načina na koji dobiva poslove.
Neki muškarci kad se ožene svom prezimenu dodaju i ženino. Ako je to iz ljubavi, poštovanja ili neke druge slične gluposti, i to je OK. Ali ako ta žena slučajno ima prezime koje je politički podobno u ovom gradu, očito, nešto je trulo u gradu Zvonimirovu.
Šef nosi i ženino prezime.
Trenutno je aktualan jedan malo veći posao, nešto na što sam već dugo čekala natječaj, a tu sam i radila kod Šefa, pa sam baš zapela za to. Ako ga dobijem, da pokažem ljudima kod kojih sam radila kako se radi.
Nedavno je raspisan natječaj i ja puna oduševljenja idem skupljati papire. Taksa za jedan papir 20 kuna, za drugi 40, za nešto iz banke 110, ali ništa mi nije puno ako postoji mogućnost da ću napokon „proraditi“.
Natječaj poništen. Trebaju najmanje dvije prihvatljive ponude. Ja se raspitala i ispalo je da je jedino moja bila prihvatljiva i s kompletnom dokumentacijom. Najprije mi je bilo krivo što je poništen jer ću morati sve ispočetka i opet sve plaćati, ali kasnije sam bila sva hepi jer znam da ovi ostali imaju svoje knjigovođe koji sve rade umjesto njih, a ja, seljo, sama sa svoja dva prsta otipkala sve kako treba.
Natječaj ponovljen. Još mi nisu službeno javili rezultate, ali Šef se po gradu već hvali kako je on dobio posao.
E, sad... u čemu je fora?
Objavi se natječaj, vidi se najniža ponuda, dojavi se Šefu da snizi za par kuna, natječaj se ponovi i Šef dobije posao.
E, da... jesam li spomenula da su Šefova žena i glavni od te ustanove koja je raspisala natječaj rođaci? Bliski rođaci.
Sad molim drage blogere za savjet: što učiniti ako postoji sumnja u nepotizam?
Ustvari, to i nije sumnja, on se i prošle godine hvalio na koji je način dobio posao, da su se zbog njega natječaji poništavali. To je bilo onda dok sam još radila za njega, pa je valjda mislio ispasti faca ako mi to ispriča.
Što napraviti? Kome god kažem, svi samo slegnu ramenima, kao:“A što ćeš, tako se to radi... treba ti veza za svaki posao...“ Ne želim vezu, želim da mi netko kaže komu se mogu obratiti i na koji zakon se pozvati kad budem pisala prigovor zbog nepravilnosti natječaja, a to mogu u roku od tri dana nakon što dobijem napismeno da nisam dobila posao.
I tako.
Blogeri, help! A ti, Šefe, ako ovo čitaš, a znam da čitaš moj blog inače,... ma, neću biti prosta. Imat ćeš čast još koji put biti inspiracija za neki post.


Post je objavljen 29.01.2007. u 22:32 sati.