Nedavno smo svi imali zadatak otkriti o sebi nešto nepoznato. Meni je 5 stvari malo pa sam odlučila to malo dopuniti.
Po prirodi sam jako nestrpljiva. Nije to ona nestrpljivost kad iščekuješ nekakav izlet, svečani događaj i šta ti ja znam nego ona loša osobina kad si prenervozan i kad mrziš sve oko sebe zato jer nešto moraš čekati. Primjerice raznorazni redovi- a pogotovo kad se neki specijalac hoće ubacit prije svih nas koji stojimo i odbrojavamo sitno… Ako čujete nekoga ko poluglasno gunđa i prigovara takvima- to sam vjerojatno ja u tom redu. Pogotovo se to ispoljava ako sam negdje zakazana i trebalo bi se moje vrijeme poštovat, e onda znam biti i zločesta ali jednostavno se onda nisam u stanju kontrolirati i razgovarati bez previše strasti i emocija. Puno puta sam dovela svoje bližnje u neugodnu situaciju kad sam htjela pošto- poto istjerati mak na konac u nekim situacijama. Zato je bolje da krizne situacije rješavaju drugi umjesto mene jer bi mogle pasti i teške riječi. Specijalnost mi je ipak prigovor preko telefona. Jednom sam tati rješavala problem kad nikako nije mogao naplatiti svoju robu. Dobrovoljno sam se ponudila da ću ja to riješiti. Poslije njegovog n- tog poziva dotičnoj firmi preuzela sam slušalicu i uljudno zatražila direktora. Kad se gospodin javio objasnila sam mu da su novci trebali sjesti još u prošlom svršenom vremenu ali nikako, i da nas ne zavlače zivkanjem jer ću im navući novinare na vrat pa više neće ni s kim surađivati pa tako neće imati ni problema s isplatom jer neće imati koga. Rekao mi je: gospođo… nemojte se uzrujavati, riješit ćemo to. Na to sam mu rekla da ja nisam gospođa i da je to dosad već moralo biti riješeno pa ako želi da ga još jedanput nazovem neka se potrudi da mi onda priopći da su novci na računu jer bi se mogao naći na naslovnici i to besplatno. Naravno da ja ne poznajem nekog novinara koji bi mi to mogao napraviti ali moj ton je bio dovoljan da novci sutradan sjednu na račun.
Mission completed.
Post je objavljen 29.01.2007. u 12:06 sati.