u davna vremena u japanu su se običavale koristiti svjetiljke od papira i bambusove trske u koje bi se umetala svijeća.
jedne noći, nekome slijepcu, koji mu bijaše svratio, neki čovjek daruje ovakvu svjetijku da je ponese kući.
- meni ne treba svjetiljka - rece slijepac.
- mrak ili svijetlo za mene je jedna te ista stvar.
- znam da tebi ne treba svjetiljka da bi pronašao put
- odgovori čovjek, ali ako je nemaš, netko lako može naletjeti na tebe. zbog toga bi je trebao uzeti.
tako slijepac ode sa svjetiljkom, no nije još daleko odmakao kad osjeti siloviti udarac.
- gledaj kamo hodaš! - uzvikne slijepac neznancu - zar ne vidiš ovu svjetiljku?
- tvoja se svijeća ugasila, brate - odgovori mu nepoznati.
Nekada davno, u jednoj zemlji, živio je starac kojega nitko nije poznavao. A zašto ga nitko nije poznavao? Zato što ga nitko nije upoznao. A zašto ga nitko nije upoznao? Zato što ga nikada nisu vidjeli. A zašto ga nikada nisu vidjeli? Zato što ga nema
Post je objavljen 27.01.2007. u 04:08 sati.