Ne, neću ti dozvoliti da pobijediš.
Dokazat ću ti da sam jača od tebe!
Zašto se smiješ? Zašto se tako zlurado ceriš?
Pobrinut ću se za to da taj tvoj smijeh bude tvoj labuđi pjev.
Vratit ću se, želim biti ona djevojka otprije.
Vesela, nasmijana, puna optimizma.
Uništila si me djelomično, uspjela si,
u mojoj je glavi sve više crnjaka,
ujutro teško ustajem iz kreveta.
U životu više ne nalazim smisao...
Ali mogu ja to, znam.
Uzdignut ću se iz pepela poput feniksa.
Iz ove ću bitke izići kao pobjednica!
A ti ćeš nestati, i taj tvoj glas koji mi odzvanja u glavi bit će sve tiši i tiši.
Naposlijetku će posve iščeznuti.
Zbogom, Ana, znam da mi nisi prijateljica.
I vratit ću se na svojih dobrih starih 58 bez obzira na to što kažeš.
Pri pogledu u svoj odraz u ogledalu neću više plakati.
Ne, reći ću sama sebi: "O, kako divno danas izgledaš!"
Tvrdiš da sam proždrljiva debela prasica?
Talk to the hand, please.
Odsad tvoje mišljenje više nije bitno.
Znaš što, Ana moja? Smazat ću ovu Milku od 300 grama s lješnjakom i briga me... Nestani.
Post je objavljen 26.01.2007. u 02:22 sati.