Marketing
Umrijeti ne naučivši ništa...
Veličanstveno je umrijeti znajući da opet ništa ne znamo. Cijeli život učimo... A na kraju je sve to posebno.
Mnogi govore da je žalosno umrijeti znajući da smo cijeli život uzaludno učili. Ne razumijem to. Zašto bismo žalili? Smisao života je u otkrivanju novih prostranstava i novih pustolovina koje će nas uvijek nečem naučiti. Čovjek je stvoren da bi učio iz svakoga trenutka, svakoga koraka, svakoga osmijeha.
Doći će i smrt. Jednoga dana... Nije bitno kada, doći će, pa bilo to danas ili sutra. Ali, kad dođe, ja ne ću tugovati i ne ću žaliti za, možda, izgubljenim životom u kojem sam samo učila... Ne ću. Otići ću iznad svih granica ljudske ograničenosti. Nije bitno da ću tada spoznati da opet ništa ne znam, bitno je ono drugo. Znat ću nešto mnogo više, znat ću tada ime Istinskoj Tuzi, ime Vječnoj Ljubavi... Ostalo sve pada u zaborav. Bit ću sretna jer sam naučila ono najvrjednije.
Nije žalosno umrijeti na naučivši ništa, žalosno je umrijeti zaboravivši Krhku, ali Istinsku Ljubav... Koračam ovom Zemljom da naučim prepoznati Ljubav jer sve je napisala Ista Ruka...
Post je objavljen 25.01.2007. u 23:48 sati.