Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/serafina

Marketing

Z a Betmenovog najboljeg prijatelja.



Čovjek, shvatila sam to najčešće govori zbog sebe, ali divan je osjećaj kad osjeti odjek svojih riječi i misli.
Toliko me dojmila da sam odjednom, sasvim iznenada doživjela nešto što dugo nisam, pokazala sam svoju skrivenu stranu, koju su rijetki do tada vidjeli.
Ili se u meni nešto u ovih par mjeseci rodilo, što do sada nije bilo osviješteno sigurna sam samo da je trenutak bio rijedak i obostran.
I tako sa nekim se ponekad baš prepoznaš i godi ti , a meni baš paše njena mirna riječ i ne prijeteća sigurnost što miri moje buntovne misli.
Vesele me naši razgovori i prepiska bez koristi i osjećaja društvene obaveze, samo zbog naklonosti srca i duše.

Pričajući sa njom o nekim zajedničkim temama i ljudima sjetila sam se priče koju sam davno pročitala o Aleksandru Makedonskom.
Ona zapravo najbolje govori o onome što sam joj ja pokušala objasniti.
Car je, priča se tu, dobio na poklon divne posude od stakla.
Poklon mu se veoma svidio, a ipak je sve polupao.
Zašto? Zar nije lijepo? - pitali su ga.
Baš zato - odgovorio je on. - Toliko su lijepe, da bi mi bilo teško da ih izgubim.
A vremenom bi se jedna po jedna razbijala, i ja bih žalio više nego sad.

A čemu pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju?
Ljudska snaga i veličina vjere mjeri se baš tim pokušajima da se suzbije svoja priroda.
Nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, jer zapravo nije nikad.
Ali ja sam tako ponosna baš na svoju ljudskost i mekoću srca, najviše volim svoje slabosti iako sam naučila i trudim se sa godinam sve ih više skrivati.
Iz svakog dana u dan, iz svakog susreta u susret shvaćam i dobivam potvrdu kako je lijepo ponovno voljeti, biti umivan ljubavlju.
Nismo ponekad svjesna ,a ona nam je zapravo sve u životu.
Omogućuje nam da sa osmjehom dišemo i živimo, drži nas pravima, daje pravi smisao svemu.

Kad pronađeš mir u srcu i pustolovinu koju želiš, ne želiš se više objašnjavati, ne želiš pojašnjavati nevjernicima i onima koji srca nemaju.
Bio bi to čisti altruizam, jer uzeti čistu vodu( dobrotu, ljubav i vjeru) i pokušati to uliti u prljavu posudu( zločestu, lošu osobu) pa onda suditi o njenoj čistoći glupo je i nemoguće.
Oni što nose prljavštinu u sebi očekuju to i kod drugih i kakvi god naši pokušaji bili, kolika god naša dobronamjernost bila, oni su duboko u sebi već okaljani i samim time nesposobni dobrotu i ljubav koju pokušavamo uliti kod njih prepoznati.
Sve vide i u svemu traže loše namjere.
Zato se više ne uvlačim u rasprave, ne nasjedam na provokacije, nemam volje objašnjavati onima koji ionako ne žele dobronamjerno čuti.
Odmahnem rukom kao u subotu navečer i s osmjehom se udaljim.
Otac me naučio da zlo nikada ne svladava zlo.
Stoga ako je netko zlonamjeran prema tebi ne uzvraćaj mu.
Ili uzvrati dobrim, jer zloća se rastapa samo ljubavlju.
Neki ljudi doista ne znaju stati na kraj sa svojoj zločestoći , ali to je samo njihov problem.
Ne i moj.


Ja samo vjerujem u pravdu i dragog Bog, imam svoj mir u srcu.
Kad bi se uvjerila da nema pravde na ovom svijetu ostalo bi mi da se ubijem ili da se okrenem protiv njega i svijeta koji više ne bi bio moj.
Pročistimo li sebe od zločestoće moći ćemo vidjeti nevidljivu stvarnost.
Ali dokle god živimo u sljepoći nema smisla pitati se zašto ne vidimo svjetlost.
Za kraj poklanjam misao, jednostavnu i mudru kako to može samo Dalaj Lama sročiti, nekako pristaje svemu što sam htjela sa vama podijeliti.

«Nema potreba za hramovima ni za kompliciranim filozofijama.
Moj mozak i moje srce su moji hramovi jer moja filozofija je dobrota i ljubav «.




Post je objavljen 24.01.2007. u 17:04 sati.