Jučer sam se jedva probudio, tj., kad sam se probudio shvatio sam da je već devet i da kasnim na posao, iako kod mene na poslu ne postoji kašnjenje na posao. Brzo sam, još bunovan na sebe stavio nešto odjeće, tek tako da se kaže da sam odjeven te hitro osedlao ljubimca na dva kotača, pa pravac pos'o. Na poslu nije bila ništa nova, a kako bi i bilo. Naručio sam pizzu, a i pojeo sam je. U neko doba dana sam dobio jaku želju udarati u bubnjeve, pa sam nazvao prostoriju gdje se svira u nadi da ću imati sreće i da će neki termin bit slobodan. Pošto sam očigledno čovjek pun sreće, postojao je slobodan termin.
Otišao sam ranije sa posla, luđački sam vozio bicikl po omanjoj kiši, sve s ciljem da do pol šest stignem doma, pa od doma do Cibone, gdje se nalaze prostorije u kojima se vježba glazbena stručnost i uigranost. I uspio sam sve to, jer sam jučer bio nadčovjek. Nadčovječno sam i masakrirao novi bubanj u prostoriji, pokazavši mu tako tko je gazda u tih šest, sedam kvadrata. Ja sam gazda, ako niste shvatili. Odsviravši svojih sat i pol, osjećao sam se ispunjeno, ali i umorno, ali ispunjeno.
Doma sam došao oko pola osam. Stavih da se sa prostranstava Interneta skida dvanaesta epizoda serije Heroes, a na televizoru pogledah novi nastavak Zabranjene ljubavi. Uz domaći TV proizvod jeo sam jastoga. Kad sam spoznao da je na drugom film Crossroads, koji je po svemu sudeći te godine kad je proizveden nepravedno izostavljen sa oscarovskog popisa, bio sam sretan, jer bila je to prilika da napokon pogledam to vrhunsko djelo. Odgledavši ga, otišao sam preprat tijelo, a i kosu. A onda je na red došao novi nastavak serije dr. House. Jučerašnji nastavak je bio dobar, ali meni je svaki dobar. Nakon Housea, odgledao sam skinutu epizodu Heroesa, a onda je već i Seinfeld počeo, a bogami nakon toga i Futurama. Za spavanje sam si priuštio pokoju scenu iz filma Double Reamed and Creamed, ne bi li usnio snom pravednika. Čeksondurbaj!!!!
Post je objavljen 24.01.2007. u 16:27 sati.