Subota i nedjelja. Vikend na plaži. Mir. Po prvi put otkad sam došao u Vijetnam budim se uz zvukove valova i pjev ptica, a ne uz trube motocikala i automobila te dreku Vijetnamki i Vijetnamaca. I spavanje je prava čarolija. Mreža za komarce sprečava različite nametnike da ti se približe, a vani čuješ samo cvrčke i udaranje valova. Dani prolaze na plaži. Malo mi je to čudno izležavati se na 35°C jer se još nikad nisam kupao u siječnju. Svake godine je siječanj doma bio sinonim za hladnu zimu. Ali i ondje se ove godine sve okrenulo naopako.
Restoran u resortu ima odličnog kuhara tako da cijeli vikend kušam različite vijetnamske, uglavnom morske, specijalitete: lignje kuhane s malo luka u kokosovom mlijeku, paprene kuhane lignje punjene škampima, stir-fry rižini rezanci s morskim plodovima i raznim povrćem, a probavam i odličan svinjski steak s topljenim sirom, lukom i rajčicom. Svi sastojci su svježi, pogotovo lignje, jer se Son, simpatična žena od kojih 50 godina koja upravlja restoranom, svakog dana diže u 05:00 sati i odlazi u Duong Dong, obližnji gradić ne bi li se opskrbila namirnicama.
A u Duong Dong odlazim i ja u nedjelju ujutro ne bih li kupio kartu za katamaran koji dva puta na dan svaki dan vozi između Phu Quoca i gradića Rach Gia na kopnu. Za 50.000 donga unajmljujem motor na pola dana i po prvi put u životu sam vozim motor, i sam malo iznenađen kako dobro mi ide. Priznajem, u početku sam malo prestravljen voziti po onim kozjim stazama izbjegavajući rupe, ali brzo se privikavam i na povratku već vozim kao pravi profesionalac. Karta za katamaran u rukama (160.000 donga). Sutra brod kreće u 08:30 što znači da ću se morati probuditi poprilično rano, prije 06:00 sati.
Navečer dok gledam prekrasan zalazak sunca, kupam se još jednom u toplom moru Phu Quoca i tek tada, pod svjetlom zalazećeg sunca, primjećujem koliko su mi ramena zapravo crvena.
Post je objavljen 08.01.2007. u 23:48 sati.