Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/terradesolata

Marketing

Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka

Ovo je isključivo retrospektivni post kojim ne želim pokazati svoje mizerno poznavanje glazbe, već se želim prisjetiti svih onih lijenih poslijepodneva koja bi kao djevojčica provodila u velikoj smeđoj fotelji pored majčinog gramofona, prčkajući po njenoj zbirci ploča ...

Malo ljudi može tvrditi da dijeli svjetonazore i glazbeni ukus sa svojim roditeljima. Naravno, podudaranje mišljenja i ukusa ne mora biti a priori dobra stvar. Zahvaljujući majčinoj ljubavi prema raznolikoj glazbi te njenoj divnoj navici skupljanja ploča još sam u najranijoj dobi imala pristup neobičnim nosačima zvuka, koji su me katkada uznemirivali, katkada smirivali ali uvijek su plijenili moju pažnju, rijetki zvukom, a veći broj njih samo slikama i dizajnom korica u kojima bi bili smješteni. Kronološkim redoslijedom utjecaja na moje odrastanje, iz ne tako dalekih, maglovitih vremena prizvala sam slijedeće albume;

1. Jethro Tull: „Songs from the wood“

Kao svako novorođenče, ponekad bih bila razdražljivija i plačljiva. Nakon nekoliko pokušaja, roditelji su pronašli konačno i idealno rješenje- pustili bi ploču Jethro Tulla da se vrti i ja bi se umirila za čas, pažljivo osluškujući nježni muški glas kako pjevuši;
„Let me bring you songs from the wood:
to make you feel much better than you could know...“

Baš kao da sam razumjela njegove riječi.

2. Frankie Goes to Hollywood: „Welcome To The Pleasurdome“

Ovaj me album više zaokupljao svojim čudnim slikama još čudnijih životinja i još smiješnijeg benda nego samom glazbom na njemu. Tek bi me kasnije, u petom razredu, razdoblju velikog i bajkovitog zaljubljivanja, prije nego što sam iskusila ljubav takve vrste, prolazili trnci od njihove „The Power of Love“. Jedan od albuma sa čudnim slikama u koji sam mogla zuriti satima bio je onaj „Little Creatures“ Talking Headsa, s tim da mi se glas Davida Byrnea ipak puno više sviđao od glasa Holly Johnsona.



3.Tracy Chapman: „Tracy Chapman“

Tog dana kada je majka kupila album „Tracy Chapman“ istoimene autorice imala sam vjerojatno pet ili šest godina. Tada sam voljela slušati „Bad“ Michaela Jacksona koji mi je ona poklonila za Dan žena. Nakon što smo otplesale prve dvije pjesme Tracy Chapman oduševljeno sam uskliknula:“Pa ova je bolja od Michael Jacksona!“

4.Lou Reed/Velvet Underground: „Street Hassle/ I´m Waiting for the Man/Venus In Furs“

Mislim da sam Lou Reeda voljela oduvijek. Slušanjem „Venus In Furs“ doživjela bih neku neobjašnjivu potrebu da obiđem Saharu, vidjela bih čegrtuše, hramove isklesane u stijeni, kule kako izranjanju iz pijeska ; ta pjesma mi je zvučala egzotično i daleko, a opet dostižno. Uvjerena sam da je Lou Reed onim siktanjem „Ssseverin, severin...“posijao u meni sjeme mraka i nemorala, što je rezultiralo klijanjem problematičnog ponašanja u pubertetu, da bi kasnije samo vrijeme oplemenilo brzorastuću negativnu podlogu moje osobnosti sa razumom i umjerenošću pa sam danas, odgovorno tvrdim, samo vikendom raskalašena.




5.Pink Floyd: „The Dark Side of the Moon“

Slika staklene prizme koja lomi svjetlost na spektar duginih boja je vjerojatno sveukupnom čovječanstvu urezana u podsvijest. Tada nisam znala da u rukama držim jedan od najboljih albuma svih vremena, možda sam imala tek nekakav čudan predosjećaj, hm ... Znala bih se zagledati i u „The Wall“ sa zanimljivim crtežima, a kasnije me auditivno Pink Floyd najviše dotaknuo sa „High hopes“, zbog koje i sada mogu osjetiti demone budućnosti koji su se javili u prošlosti a u sadašnjosti se javljaju u obliku podrhtavanja u području ošita, samo da me podsjete na dane provedene u zelenijem i netaknutijem rodnom kraju, na biciklu uz livadu koja je djelovala poput one u istoimenom spotu...

Koliko god pisala o trenutku kada sam prvi put vidjela staklenu prizmu i nisam razumjela ni stihove niti riječi pjesama, kao o nečemu dalekom, pitanje je da li već sada u potpunosti mogu shvatiti stihove:
„Every year is getting shorter, never seem to find the time
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines...“




Post je objavljen 24.01.2007. u 13:06 sati.