Marketing
Da je Romeo ševio mrtvu Juliju, oboje bi bili živi.. (Romeo i Trnoružica)
Shvatila sam kako se ja dolovno bacam
Iz razdoblja u razdoblje…
Po bojama,
Kao po Twisteru,
Ali odbijajući zapovijedi.
Fascinira me moj desetogodišnji brat
Koji kao malo tupo derište
Neumorno gleda ‘Novu lovu’ na televiziji,
Dok ga ja koja televiziju palim
Jedino, ako i samo ako je nužno potrebno,
Uporno tjeram s kauča i od televizije
Uvaljujući mu u ruke Pipi Dugu Čarapu da čita.
(iako pomalo smiješno, jedna od mojih najdražih knjiga =)
No bitno je da on zna što su kondomi,
Čemu služi vibrator
I kako se ‘susreću’ dvoje ljudi.
Nda…
Ponekad se znam razočarati u ljude
I zna se dogoditi da klonem…
Vjerujem da se to svima događa.
Samo postoje oni koji će svjedočiti
I svjedoče svoju drami i nesreću,
Tj. mučenici svoje epohe,
I oni koji će biti svjesni patnje
Ali će je uporno negirati
Ili zbog mišljenja da je nepotrebno, zadržati za sebe…
Nikada nisam bila depresivna.
Samo
Tužna.
Dakako, povremeno…
Većina ne shvaća one
Koji su na samom vrhuncu svoje egzistencije,
Koji neumorno tragaju za smislom,
Rano odustaju zbog opravdanih ili neopravdanih razloga,
Zaključujući da smisla nema i da je sve učinjeno nepotrebno.
Ne podnosim one koji takve ljude ponižavaju.
Otkud ikome pravo suditi??
«Jer su ljudi robovi, jer je svijet mučilište, gdje je čovjek čovjeku tamničar i mučitelj torturom zakona i običaja, naslijeđa drevnih grijehova»
A. Šenoa
Što i ako je netko ‘depresivan’ zbog naočigled banalnog razloga??
Npr. ako djevojka plače zbog dečka?
Ja osobno nisam za to,
Ali ako ona je,
Što onda..?
Čovjek je i boli je…
Smatram prirodnim to što postoje oni
Koji se vrtoglavo bacaju u svijet droge…
Samo nerazumne, slaboumne i ograničene osobe
Smatraju da je to stvar policije
Ne shvaćajući ozbiljnost
Duhovne krize našeg vremena…
…Sadašnjica postavlja zahtjeve
I granica koja razdvaja moral
Od moralizma, nejasna je…
Teško je onima koji unatoč golemoj teškoći
Koje su svjesni, ne odustaju
I koji pokušavaju sve dobronamjerno pojednostaviti.
(ta sam.. =)
I da se razumijemo.
Uhvatilo me razmišljanje
I potreba da to zapišem.
Nisam depresivna i nije mi potrebna utjeha.
Ne opravdavam u potpunosti postupke
Onih ljudi koji se ne vide u svijetu
Ili kako neki stavljaju prefiks ‘EMO’ ispred njih,
Ali ih razumijem ili to pokušavam.
Nisam za pesimističku filozofiju
Jer kako je i sam A. Camus rekao:
“Oni koji ne vjeruju da je svijet dobar,
dakle su preodređeni da prihvate služenje tiraniji.”
Zabavlja me ta pustolovina misli i sve što one donose…
Kako nisam u situaciji
Temeljito analizirati osjećaje.
Mogu samo reći da
Volim
I da me je
Strah.
Ostalo je suvišno…
I kako je rekao Sabato…
«Samo oni koji su sposobni ostvariri utopiju, bit će spremni za odlučnu bitku, onu kojom ćemo pokušati vratiti čovječnost koju smo izgubili.»
Ja, osobno, vjerujem da ‘nisu kriva vremena nego ljudi’, te da će potpuna ljubav i sreća imati svoje vrijeme..
Post je objavljen 23.01.2007. u 21:55 sati.