Svaki dan iznova, priznajem ljudima da mi ne značiš mnogo
(uvjerila sam samu sebe u to)
Zaspala sam u jeseni, najtužnijem dijelu godine
Još uvijek živim u prošlom ljetu, sve dok ne poćnem čekati slijedeće
Ne mogu dočekati da tvoje mjesto zauzme neka stvarna osoba
Netko kome mogu povjeriti svoje strahove i nade
Netko na koga se mogu osloniti, i koga ne ću morati voljeti
Ali doći će ,doći će zora..za mene će biti tako kao izaći vani, kao udisati novi zrak......
Sarŕ sarŕ l’aurora per me sarŕ cosě come uscire fuori come respirare un’aria nuova......
TEBE
Čujem Te kako tiho režiš
I škrgućeš zubima
Negdje u daljini
U mislima Ti samo spas
A pognuto lice,
A staklene oči vrište plač
Negdje u tišini
Pored Tebe livada pomoći
Utjehu Ti pruža
Usred Tebe ocean mira
Ti ne čuješ, ne vidiš
Samo misliš
Pokušavaš pobječi od samoga Sebe
To Tvoja misao zarobila Te
A Ti samo tražiš spas
Post je objavljen 23.01.2007. u 19:31 sati.