naslov je posvećen jednoj osobi koju volim koju trebam i živim
ona je nešto neopisivo posebno
nešto neopisivo i ćudno da je moguće....da ja....ja....imam takvu osbu u svome životu....nešto što ti nije setra niti najbolja prijateljica ni ćuvar a ipak je sve to ....mnogima je nejasno no otvorila sam ovaj blog edit s namjerom da ću napisati nešto beze ko i uvije sama sebi lićim na nekuklinku koja pila okolo ljude jer postoji....no onda sjetivši se osobe kojoj toćno crte lica neznam niti kakvu strkturu njeni ožiljci imaju na srcu i ruci navrle su mi rijeći za mene ljubavi no za neke pune gluposti no...nije važno....nije važno....ipak ona postoji
i ostalo je do tada nevažno....do tada....a do kada ja postojim????jel uopće važno....ma kome jest jer dok....nevermind
ma gluposti i glupsti neznam šta bih pisala nemam više inspiracije potopila sam je i ugušila glupostima no ipak imam jednu rećenicu koja mi je zapela negdje između jave i stvarnosti između misli i znanja
a to je : volim et sister nadam s e da znaš koliko mi svaka ta rijeć koju t ponoviš malo po malo....znaći koliko me još više veže uz tebe a ja....nisam sigurna da sam vrijedna da ih iko izgovara....
nisam ....
niti da me voliš.....
zašto je to sve tako komplicirano????
uglavnom evo ovo gore sam napisala neki dan pa spremila
nastavljam pisti post dalje....uglavnom jućer sam spizdila imala sam pet sati onda dva školska ostala sam rješavati zadatke iz dodatne fizike za natjecanje onda francuski pa od tri do pet dodatnu iz fizike s ostalima onda dođi doma u pet i po i u osam već sam bila u autu za ples vratim se aj doma i sjetim da ispituje bilogiju no već na put u sobu ćula sam da je serija medij na televiziji tako da sam ipak dobila pet!!!!wow ovo je pilana meni proćitati a kamoli vama about my life no sve jedno uglavnom antonia se naljutila na mene jer je malo streca ljubomora na andreu ali proći će je hehe.
ajme šta da pišem nemam pojma pa ako se sjetim nećega nadodati ću
evo jedna pjesma:
suze lažljivice
napale su moje izmoreno ice
opet....
opet....vrisak....boli,bezosjećaja
je isisao energiju iz moga besmrtnoga tijela
ponekada je besmrtno
samo da ne umrem
da se ne odmorim....
vraća mi za grijehe prošlosti
koje poćinila sam njime
moje usne postale su nerazdvojne
tvojima mjesta nije bilo
a sada ga ima previše
tišina je zašutila
svakom novom stopom
ruža bi uvenula
život izgasio
zar je to toliko moćno????
jedino me dim i dalje prati
šulja se mojim stopama
ja ga osjećam ,no gazim li ga....????
p.s.
ćula s am da ljudi govore kako malo dijete prihvaća sve što mu se kaže da se prilagođava
da tinejđer traži sebe i na kraju odraste
da odrasla osoba je zrela i sposobna za život
od ćetrdesete do šezdesete ti si potpuno samostalan
a starci da su jednostavno u osjećaju depresije samoće i sl
ja se ne slažem jer mislim da su svi ljudi razlićiti osim iznimaka (znam ja dvije ženske)
i da svi ljudi drugaćije sve pronalaze možda ja neću naći u postpunosti sebe možda neću imati sretan i zreo život ako završim fakultet to želim,no ne znaći da ću imati love više od frizerke ( ne podcjenjujem nikoga) i mislim da ne moram to doživjeti mislim da se ne ubijaju psihopati mislim da ne kradu jadnici mislim da se ne drogiraju on bez budućnosti ili iz jada mislim da ljudi nisu isti i to nekima smeta
mislim da su to sve ljudi koji drugaćije doživljavaju svoju sekundu svoju minutu i da su oni ti koji svijet ćine manje dosadnim...
pozdravljam sve ko i prošli put!!!!
ovaj blog posvećujem trima osobama koje posznam volim trebam i osbi koja mi je draga preko bloga !!!!
Post je objavljen 22.01.2007. u 13:03 sati.