Kad sam bio na kontroli kod kirurga i fizijatra sreo sam puno kolega i kolegica koji su čuli što se sve dešavalo u vezi mene,pa su se interesirali u kakvoj sam sad fazi,odnosno jesam li živ ili mrtav.Možda to previše emotivno primam ili si umišljam,neki podsmješljivo gledaju na sve to neki mi daju podršku neki s nevjericom klimaju s glavom.Pod komentarima "anonimus vulgaris "je sve to najbolje objasnio s pričom o ocu ,majci, sinu i magarcu".
Navečer me nazvala kolegica s posla i razgovarali smo o njenom paradoksu.Nadam se da se neće ljutiti što ovo objavljujem.Prije otprilike pola godine je pomagala jednom prijatelju da izvrši neke pretrage ,da ga protažira kao med. sesta s vezama da što prije izvrši kontrolu zdravlja,jer se čovjek nije osjećao dobro.Kod čovjeka su pronašli rak.Za tri mjeseca je umro.Vjerojatno mu je i ta spoznaja da ima rak ubrzala proces širenja bolesti.Međutim dok je pomagala prijatelju obavljala je neke pretrage,i u tom su joj otkrili neko žarište.Doktor joj je rekao da to nije ništa.Otišla je u drugu ustanovu s nekim liječnikom koji je bio u njenoj pratnji ,kolega tog liječnika je nakon pregleda isto rekao da to nije ništa ,ali radi kolege u pratnji je ordinirao još jednu pretragu nakon koje je kolegica završila na hitnoj operaciji ,kemoterapijama,zračenjima i dodatnim terapijama "radi svake sigurnosti".Paradoks je da je tražeći za drugog našla i kod sebe i to kao zdravstveni djelatnik ,"nije to ništa "mogla otoći preko glave.Da nije pomagala prijatelju vjerojatno bi vrlo kasno saznala što se s njom dešava.Mnoge stvari se slučajno saznaju.Tako sam i ja tjerao miša istjerao medvjeda.Otišao sam na zaraznu radi "nekih" infekcija i viroza a našao rak.Zahvaljujem prim. Mahovliću na pedantnosti i sigurnosti i osoblju njegovoga odjela na temeljitosti što je dovelo do očekivanih rezultata.Profesionalno su obavili svoj posao.Potpuno drugačije nego što je prošla moja kolegica u drugim bolje opremljenim kućama.
Post je objavljen 20.01.2007. u 22:00 sati.