Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/umjetnik77

Marketing

O prijateljstvu... moram...


Moram...
pomenuti "crnu seriju" koja me prati
već duže vrijeme...
To vam je ono...znate...
kad imate osjećaj da vam
baš ništa ne ide od ruke...

Ali ne želim o tom jer...
ima i ljepših stvari koje mi se
dešavaju u životu...srećom!

Danas MORAM pisati o prijateljstvu
i to ne bilo kakvom nego pravom
(barem sam ja mislio da je takvo)...
Istina bivše je ali...bilo je...

Ja sam vjerojatno netipičan muškarac
jer znam da većina muških
žene gledaju kao to što jesu
tj. žene se gledaju kao žene!

E u mom životu postoji nekoliko njih
koje ne mogu gledati kao žene
nego kao osobe...
gledam im dušu na neki način...

E ovo je priča o jednoj od njih...

Imao je Vaš Umjetnik jednom prijateljicu
ali baš pravu...koju je i gledao kao takvu
a ne kao ženu...

I družili se oni tako nekoliko godina recimo...
I sve bi i dalje bilo super i bajno i krasno ali...
Jednog vrelog ljetnog popodneva
ona i društvo smisliše "psinu" za mene...

Cijelo moje društvo sjedilo je na terasi
našeg kafića i zezali se...
U jednom trenutku sam ustao telefonirati
i kad sam se vratio...počelo je...

Svi su malo po malo počeli me uvjeravati
kako je ta "XY" zaljubljena u mene...
Ispočetka je to bilo samo pominjanje ali
nakon nekoliko dana je preraslo u opsadu!

Svi su me "bombardirali" s: "...kako ne vidiš
da je XY zaljubljena u tebe..."
A ja sam bio izgubljen...

Stvarno sam u njoj gledao samo prijateljicu
i uopće nisam primjećivao da je recimo...
zgodna i šarmantna...
I to mi uopće nije bilo važno.

Ali, pod utjecajem svakodnevnih priča o tom...
počeo sam malo razmišljati o situaciji
(koja to nije bila)...

Razmišljao sam:"...zašto sad to?
Zar nam nije bilo lijepo družiti se
kao i do sad?..."
Bojao sam se da ne izgubim
moju najbolju prijateljicu...
I pitao se otkud da se to desi
jer tako nešto stvarno nisam želio!

Stalno sam svima govorio da ću se naljutiti
ako sve to ne bude istina
a oni su uporno sve to ponavljali...
da bi ja na kraju povjerovao u to...

I...možete li zamisliti čovjeka koji
je u uvjerenju da se njegova najbolja
prijateljica (nažalost) zaljubila u njega
i počne se i on usljed toga
zaljubljivati u nju...
Nemoguće!!!! Ili ipak...moguće...

A onda...hladan tuš...
Rekoše mi,mjesec dana nakon tog dana...
da su se samo zezali...

Svijet mi se srušio...

Ostatak znate...
a ako slučajno ni ne slutite...
Više se ne družim ni s kim od njih...
A tu moju "bivšu" prijateljicu vidim...
otprilike tri puta godišnje...u prolazu...

Srećom pa se nisam zaljubio
nego samo počeo...

Prošle su godine ali...
i danas mi je žao svega i često se sjetim
kao zbog najveće gluposti na svijetu
više nemam takvu prijateljicu...

Ali valjda to tako ide i...
da se ne bih rastužio i raznježio...
bježim na vrijeme...

A šta ću kad sam ovo...
MORAO na pisati...

P:S: Pozdrav svim naivcima
ma gdje bili...



Post je objavljen 20.01.2007. u 15:17 sati.