Učenje je se u jednom slovu razlikuje od mučenja, a u stvarnosti je čak i mnogo bliže...uporno već 18 godina ne prihvatam učenje kao konstantu koju treba odraditi od početka do kraja ... pogotovo što se tiče predmeta koje ne volim i onda nastaviti sa onim šta volim... i dan danas mogu buljiti u knjigu satima... sjediti u istoj sobi s njom i meditirati... u čemu je problem ... ne znam vjerojatno neka blokada... blokada svih blokada... šta bi dao da imam usb priključak na mozgu pa da presnimim ono što mi treba ... naravno uvijek u društvu prijatelja savršeno znam izfilozofirati teoriju učenja... dakle bolje naučiti danas nego sutra jer ionako kad tad ću morati pa bolje se što prije riješiti nego misliti patiti i promatrati svoj mozak kako vrije... zašto ... zašto u svakom čovijeku ima barem dva ja ... radno ja koje je realno i točno zna šta treba da uradi i drugo koje je ljeno, tupo i uporno mlitavo ... jedno ja kojem se ništa ne da i neće da radi ... da mi ga je odstraniti postao bih savršeni robot...precizan i brutalni stroj za proizvodnju novca...
Post je objavljen 19.01.2007. u 23:50 sati.