Marketing
Gdje da počnem?
Zanimljiv mi je ovaj tjedan.
Lijep i naporan u isto vrijeme.
Nije bio loš, ali petak je navečer i umjesto da idem van-planiram laganim korakom kliznuti u svoju djevojačku, (bijelom, debelom dekom prekrivenu) postelju.
I u nos mi se uvukao neki miris za koji nikako ne mogu domozgnuti od kuda dolazi, a danas nisam bila niti u jednoj parfumeriji.
A iz i-tunesa vrišti piano verzija yellowa koju sam mejnula S (happy B-day!) da može uživati...
Postoje dani kada smo od volje, ali meni ovo nije jedan od njih.
Samo se želim izvaliti na kauč i gledati film sa svojim najboljim prijateljem kao nekad, možda se gađati kokicama ili nešto, ali dobro, konačno sam mu našla curu pa se ne žalim. :)
Onda mi preostaje čitanje knjige ili blogova.
Ili učenje. *brzinom munje prekrižuje napisano*
*nakašlj*
Ili pisanje posta.
Mislim da ću najprije obaviti ovo poslijednje, ipak, moram da zaliječim frustracije. :P
Recimo, u našoj školskoj dvorani nema poda.
Maknuli su parkete iz kojih sada isparava (da izračunamo... škola je osnovana 1627...)
pa... tristopedesetgodišnja zaliha znoja.
Što ometa slučajne prolaznike na ulici.
Dobro, možda su u međuvremenu mijenjali parkete.
Ne bih baš rekla.
Uglavnom, važno je naglasiti kako smo sada primorani obavljati nastavu tjeslesneizdrastvenekultureičega-već-ne na igralištu.
Znate, naša škola ima zanimljiv tlocrt.
Sa svakog kata, sa svakog hodnika moguće je baciti pogled na igralište.
Tako da se pod odmorom presvučemo, krenemo na igralište i trčimo (!) nakon čega slijedi razgibavanje tijekom kojeg grupica nadobudnih prvašića radoznalo i samozadovoljno bulji u naša dupeta.
Što je u isto vrijeme urnebesno smiješan, ali i duboko neugodan osjećaj.
Neki profesori poradili su na svojem, takozvanom stajlingu.
Što je u isto vrijeme urnebesno smiješan, ali i duboko neugodan osjećaj.
Odu mi dva rada na Lidrano.
Bezveze.
Imamo toliko za učiti samo za drugi tjedan da mi je laganini muka.
Pišemo biologiju koju ja naravno nisam učila već pet godina pa sada moram sve u jedan vikend, najavljena su ispitivanja iz kemije i povijesti, ispit iz latinskog, mogući iz matematike i hrvatskog i glupo natjecanje iz engleskog.
E da, rješavali smo danas probno.
Nije loše, s obzirom da sam izgubila deset bodova na zadatku pri kojem se trebalo u odgovoru napisati do pet riječi (na što me uputila kolegica iz klupe nakon što sam dobila ispit natrag), a ja se fina umjetnička dušica raspisala.
Dovraga.
Moram naučiti čitati zadatke prije rješavanja testa.
Ne biti brzopleta.
Sada tako sto puta. :)
Moram naučiti čitati zadatke prije rješavanja testa.
Ne biti brzopleta.
Moram naučiti čitati zadatke prije rješavanja testa.
Ne biti brzopleta.
Moram naučiti čitati zadatke prije rješavanja testa.
Ne biti brzopleta.
Varam. Kopi-pejst, šta ćeš.
Dobila sam novi fini fensi-šmensi monitor.
Tanki.
Sada se bahatim, a stol mi je tako prostran.
*bronhi, lakše se diše*
U dva navrata ovaj tjedan odlazila sam u školu ranije kako bih se našla s prijateljicom, pa smo malo obilazile dućane i onda fino na kafu.
Otkriće tjedna: Dva lava, mali c. i posebice Laval drže najbolji cappuccino u gradu.
U Lavalu za 12 kuna dobiješ toplu čokoladu iz snova, ali izbor glazbe u tom kafiću u najmanju ruku je šarolik.
Subota: RHCP. Yay!
Četvrtak: Volim piti, volim piti, volim piti i ljubiti!
XD
Zaključila sam da često u glavi pjevušim najlgluplje hrvatske pjesme ikada napisane.
Npr:
U jednom vrtu među cvijećem, sućučan grad se sakri-O
U njemu žive mala bić-A
Kažu da Graškograd je t-O!
ili:
Gdje gdje gdje gdje je Jura?
Lalala la la la la-
Ta mi dolazi u autobusu. Ne znate kakva je to samokontrola potrebna čovjeku da je ne počne pjevati.
Sada sam se sjetila onih dana u osmome razredu kada sam svake nedjelje radi krizme morala odlaziti na misu.
Svi u crkvi sjede, mole se, a ja si u glavi pjevušim:
Dobre djeevojke,
one idu u raj baš sve!
Loše djevojke idu kud god zažele!
Tako me sram.
A posebno je zarazna u zadnje vrijeme ona od t-coma:
MAXadsl, MAXadsl, MAXadsl, MAXadsl...
Jao!
*krik*
Sada nakon praznika lagano mi se gadi sva kruta hrana osim jabuka i štapića.
Živim na nesu i čokolinu.
Senzacionalno otkriće:
U društvu hrvatsko-francuskog prijateljstva moguće je BESPLATNO čitati francuski ELLE! Yay!
*ponosno ljubi 80 kuna i sprema ih natrag u džep*
Bile smo danas francuskinje i ja na nekom dokumentarcu o Maroku u spomenutom društvu. Nije loše.
Konačno sam počela razumijeti arapsku umjetnost. O-le!
*divi se povezivanju dva različita pojma u svom mozgiću*
A na zidu je visio kalendar na kojem je onaj crveni kvadratić još uvijek bio na 18., a danas je 19.
I onda sam ja počela misliti kako taj kvadratić nije bio dotaknut više od dvadeset četiri sata i kako na njega nitko ne obraća pozornost i kako na današnjem danu neće biti rupice kao da ga i nije bilo, a S je rođendan...
Jadan kalendar i moj glupi mozak.
Odoh ja malo čitati Cosmo.
Tek sam da prekjučer kupila.
A za par dana izlazi novi.
c-c-c-c za mene.
I tako...
Uživajte mi u vikendu.
Neću vam slati pusice jer me živciraju cure koje se stalo cmaču, pa *sočna psovka* vidjela si je pred tri sata, što ju moraš oblizat kao da se vraćala iz Amerike parobrodom!?
Ma pisati ću o tome jedan post jednom.
Imate li kakvu filmsku preporuku?
Išta?
Može i kino i DVD.
Samo da valja.
Jer mister muskolo voli poslove koje vi mrzite.
(Ja mrzim tipkati na tipkovnici-osim na onoj od laptopa-ali internet na njemu šteka-nek mi izmisle nešto za to!)
Da ne bulaznim više...
Post je objavljen 19.01.2007. u 21:48 sati.