Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zagvozdjani

Marketing

Zakletva

Tamo,
tamo je
moj škrip,
moj kamen lip,
moj dolac,
moja njiva.
Tamo...
u didovoj čatrnji
moja krv pliva,
tamo će me bit
i kada ne buden živa,
a dica moja
tamo će...
misto mene pivat.

I neka mi oproste
ja molim sve znance,
Zagvozd mi je dušu
veza u lance,
a u grudima mojin
mlinica se vrti
jer želin vidit klance
prije svoje smrti…
Je li po njima
još reste drača
njizi je gradijo
moj did, moj ćaća
kojen san se zaklela
jednon davno...
Ma vratit ću se ćaća
ja vratit ću se tamo...
na svoju stinu,
na klance i na
svoju njivu
pa makar me u nju...
zakopali živu.





Zagvozd, 01.09.2005.

Ova pisma nastala je kada sam doznala da nemam pravo na svoju didovinu, jer žensko
nema prava na
didovinu...tako kaže moja majka, ja u svom Zagvozdu nemam ništa, no imam namjeru
kupit neki
komad zemlje zbog svoje djece koji tamo vole poć...sami kažu da su
zagvožđani....Pjesma sve
kaže.....

Julija Stapić Katić


Post je objavljen 19.01.2007. u 21:21 sati.