Gotovo svakodnevno dobijem po nekoliko e-mailova o napuštenim pesekima koji traže dom. I svaki put pomislim da je njih jadničaka toliko da će mi uskoro trebati pola radnog vremena da prepošaljem sve te poruke. Onda se počnem nervirati što ih ima toliko (zbog ljudi koji su ih ostavili, ne zbog pasa, naravno), pa zbog toga što mi stalno pišemo i forwardiramo te mailove i tko zna koristi li to uopće ikome od njih osim što se mi osjećamo dobro, pa zbog toga što nešto moram napraviti pa makar samo i to...a onda u stupnju najveće ljutnje dok utipkavam sve moguće adrese na koje ću poslati nove napuštene okice koje traže svog čovjeka sjetim se onih koje smo tim upornim slanjem e-mailova ipak uspjeli udomiti pa mi dođe milo oko srca, ne zbog nas, nego zbog njih. Pomislim na malecku koja je nedavno završila iz Zagreba čak na Prviću - di ćeš ljepše, a sve zato što netko od nas nije prekinuo slanje e-maila. E, i onda ipak sjednem pa i ovo nanovo. Evo jedne ljepotice od svega 2 mjeseca koja je sama i traži dom. Ako joj možete pomoći tako što ćete ovu poruku poslati, prekopirati, umnožiti ili bilo kako drugačije proširiti o njoj informaciju dalje, učinite to. Vama kojih pet minuta posla, možda i pola sata ako stavite i na blog ili web, no njoj životna prekretnica za sljedećih 16-19 godina.
NOVO: Malecki je udomljen pa sam skinula broj telefona osobe za kontakt. To je bilo brzo ! E, kad bi se barem tko javio i za našeg Moralesa :o(
Post je objavljen 19.01.2007. u 17:34 sati.