Photo by: Mišić
- klet u Oroslavlju
STRAH OD DJETETA
Neki dan sam s mamom gledala emisiju Maja.
Nije da sam okorjeli fan, ali zna se zalomit da me tema zadrži pred televizorom. Tema je bila vezana uz djecu, mlade mame, prehranu i tome slično.
Pričalo se i o tome koliko je zapravo mlade žene/djevojke strah postati majkom. Neke gošće u studiju su to komentirale i govorile kako ih je bilo strah kada su rodile prvo dijete, pa recimo što ako neće jesti bananu ili čak cijeli ručak. Ajme panike! Što ako se dogodi ovo ili ono, pa opet panika! Ali takvih strahova s drugim djetetom nemaju jer su skužile sistem i da takve stvari nisu neka velika filozofija.
To je bilo dovoljno da se između moje Majke i mene razvije rasprava.
I sad, na izjavu „Bilo me strah kada sam prvi put ostala trudna!“ moja je Majka imala izjavu „Kakav strah?? Pa mene nije uopće bilo strah ni prvi ni drugi put!!“
I tako je krenulo obrazlaganje s moje i njene strane.
Nije da jurim i žurim kako bih što prije postala mama...a ne, nekako je to meni strano, ali gledano iz mog kuta kao mlada ženska osoba koje nema djece – da, strah me! Ali ne toga hoću li znati što učiniti ako se moje dijete rasplače ili ne pojede bananu, nije me strah hoću li se udebljati ili izobličiti, niti me strah hoće li moje dijete pasati mom imageu (da, da, i toga ima) i hoću li biti zgodna trudnica i takve stvari.
Ja se pribojavam nečeg drugog – hoću li ja biti dovoljno sposobna da pomognem djetetu da se izgradi u kvalitetnu osobu.
Mama je na to dala kompliment i sebi i meni rekavši: „Je pa kak sam ja to uspjela?“
E da, lako je sad govoriti kad ima skoro pa gotove ljude od svoje djece i kad ona u svojoj mladosti prije nas nije bila zasipavana kojekakvim nemoralnim, neetičkim i sličnim ne-nešto sadržajima, bilo preko medija, bilo u stvarnom okruženju tj. na cesti, u dučanu i kaj-ti-ja-znam gdje.
Evo na primjer – dvije reklame koje su dobile moju pozornost, ali u negativnom smjeru.
(Ovo nisu antireklame, ovo su samo primjeri!!! – da ne bi bilo nismo znali)
1) Reklama za tutač – otprilike ovako – klinci se nekaj raspravljaju: „moj tata ima bolji posao, moj tata ima jače mišiće, moj tata ovo, moj tata ono“, a onda jedan malac veli „a moj tata ima novog Avea!“ I sad klinac postane predmet obožavanja.
I O.K. kaj se dobije? TUP- kompleksi, najvjerojatnije kompleks manje vrijednosti jer nečiji tatek nema ni fićeka, a kamo li neki dobar autek.
2) Reklama za čokoladice (ne sjećam se koje) – mala slatka curica, od – po slobodnoj procjeni – 6 godina, paradira pred ogledalom/kamerom i priča „meni mama da da nosim (ili isprobavam) njene šešire, cipele, nakit, šminku, mama mi da da pričam na njen mobitel i blablabla, a ona za uzvrat može uzeti MOJE čokoladice“ (te neke, ne znam koje). Mrak! Mala je preslatka, ali tu kaj dobijemo – TUP – autoritet roditelja na dnu mora!
Super mi je onaj dio gdje kaže MOJE čokoladice. Ma ziher ih je ona od cca 6 godina kupila.
I sad, djeca k'o djeca – upijaju k'o spužve i upiju tak nešto i zakaj ovo, zakaj ono, pa ti objasni.
A kad smo kod upijanja – strah me pljuvanja po cesti, deranja i bacanja smeča na pod (npr. na pod pokraj kante za smeče) u ovom našem milom, dragom, pristojnom, lijepom, odgojenom zagrebačkom Zagrebu.
Pribojavam se i toga hoće li moje dijete, ako ga ikad budem imala, biti freak za kompjutorima ili igricama, hoće li satima stajati u redu da bi prvi dan kupio skupu igricu koju bi igrao tjedan dana. (Mi to nismo imali i čist nam je dobro u životu.)
Jer sad klinci ne znaju za gumi-gumi, potrgane košare, lanca probijanca, graničara, crne kraljice i slične igre. Više nema toliko klinaca u našem parku. Zapravo ima ih ali onda sjede na klupama, puše, foliraju se s novim mobitelima, deru se i jako psuju.
Mi nismo imali, a moja mama još manje, takve kompjutore, mobitele, MP3, MP4, i-podove, playstatione, pa 1, pa 2...Ak smo imali walkman bili smo sretni i čuvali ga kao oko u glavi.
Eto oduljila sam, ali što želim reći je da ak bum eventualno ikad imala dijete mene neće biti strah poroda, debljine i hranjenja, mene će biti strah hoću li ja kao osoba biti dovoljno sposoban i kvalitetan roditelj i moći objasniti djetetu neke kvalitete, životne prioritete i vrijednosti i pomoći mu da se izgeradi u kvalitietnu osobu.
Post je objavljen 19.01.2007. u 12:16 sati.