(Za Plejadu)
- Pričaj mi o sebi, želim znati kakav si zaista – rekla je znatiželjno, primičući svoje lice mojemu, zagledajući mi u zjenice sasvim izbliza. Kao da je željela provjeriti govorim li istinu. Ležali smo na hrpi jastuka, okruženi mrvicama čipsa i praznim vrećicama gumenih bombona, na krevetu koji je upravo posvjedočio borbi bez pobjednika. S dva pobjednika, točnije.
- Reci mi pet stvari, koje nitko ne zna o tebi - nastavila je, obuzeta žarom srednjoškolke, koja gori od nestrpljenja da pročita odgovore iz leksikona dečka, koji joj se dopada.
Nije mi se svidjelo, izgledalo je nemaštovito. Ustvari, malo sam se bojao smjera, u kojem bi ovo moglo krenuti.
- Pet stvari? Da vidim... – otezao sam, praveći poduži uvod, kako bih bio siguran da me pažljivo sluša.
- Kao desetogodišnjaku, moj mlađi brat, tad još u pelenama, ispao mi je iz kolica. Jako je plakao i nije htio prestati, pa sam ga ljuljao sve jače, dok na kraju nije ispao. Tresnuo je na pod uz potmuli zvuk i jedno vrijeme nije disao. Bio sam u groznom strahu, najviše da mama i tata ne saznaju. I danas mislim da je za njegov užasni karakter, tučnjave i opijanja kriv taj pad, koji sam skrivio.
Na licu joj se vidjelo da je se moja priča nije baš dojmila.
- Možda zato ima tako čudan oblik glave? Moja stara kaže, da bebe i pijance Bog čuva - rekla je, ponavljajući staru, naučenu frazu.
- To s povjeravanjem je malo djetinjasto – priznala je, pokušavajući promijeniti temu. Činilo mi se da će ustuknuti i reći, kako je ustvari mislila da joj povjerim neke nepoznate, ali banalne sitnice. Ali, za to je sad bilo prekasno. S povjeravanjem i istinom uvijek se opasno poigravati. Jednom otvorena brana obično propusti mnogo više nego je bilo planirano.
- Na svoj osamnaesti rođendan, dobio sam na par sati ključeve očevog ljubljenog Mercedesa, kojeg je obožavao više od rođene djece. Svaki dan ga je laštio i glancao, iako na njemu nije bilo ni zrnca prašine. Ionako je uglavnom bio parkiran u garaži. Stari je bio opsjednut savršenim radom motora; svaki dan po petnaestak minuta bi ga držao upaljenog u leru, da se razrade ventili. Naravno, vozio ga je kretenski, šezdesetak na sat maksimalno, a i to samo vikendom. Znao bi gacati kroz snijeg i kaljužu pješke na posao, gunđajući u bradu kako je takvo vrijeme smrt za limariju. Majku i nas djecu stari je autom vozio samo na praznike, obično do obližnjeg izletišta. I tako je mi ga je posudio da proslavim punoljetnost. Auto je bio simbol, baš kao i osamnaesti rođendan, pa je stari namignuo i predložio da povezem djevojku u kino. Bila je to šifra za ljubljenje na stražnjem sjedištu, znao sam da očekuje da ispadnem frajer i muški mu osvjetlam obraz. Nikad nije saznao da su za mrlje, zbog kojih nije prigovarao, krivi dva moja prijatelja iz škole, koji su me u disku žicali auto na pola sata. Tada se to nije zvalo 'gay', već puno grublje i opasnije.
-Ti, nadam se, nisi bio s njima u autu – pitala je, širom otvorenih očiju, a ja sam nastavljao. Više me ništa nije moglo zaustaviti.
-Znaš kako sam oduvijek tvrdio da sam, kao i ti, bogobojazni vjernik i katolik? Istina je, da sam na kraju osamdesetih, dok je Savez komunista još drmao Jugoslavijom, bio trockist i slao anonimne predstavke rukovodstvu Internacionale, upozoravajući na politiku staljinizma tadašnjeg partijskog rukovodstva. Ne samo to, pod pseudonimom 'Mike Ingram' napisao sam i knjigu «Marksizam, oportunizam i Balkanska kriza”.
Ovo joj je teško sjelo, jer oboje studiramo teologiju. U nevjerici je stavila ruku preko usta i podigla jednu obrvu. Čak i na njezinom lijepom licu to izgleda groteskno. Očito se počela užasavati sve gorih ispovijedi. Znao sam da joj odgoj i šira obitelj, s tri časne i dva fratra, u glavi sad zvoni na opasnost od crvenog vraga iz pakla.
- Konačno, glasao sam za Račana i SDP! To mi je najgori grijeh, zbog kojeg se iskreno kajem – zbacio sam teški kamen sa srca. Kad se netko, tko godinama u sebi čuva najstrašnije tajne, konačno ispovijedi, osjeća prazninu u glavi i silno olakšanje. Osjećaj zadovoljstva i sreće snažniji je od moguće zabrinutosti, kako će te silne prljavštine biti prihvaćene. Čak i od njemu najbližih osoba.
Prestala me grliti i odmaknula se. Oči su joj bile zamagljene od suza, a pogled pun nerazumijevanja.
- Mislila sam da ćeš mi otkriti što voliš jesti, na što si alergičan, ili te eventualno zanimaju perverzije poput oralnog seksa, a ne ove užasne gadosti – rekla je razočarano i još više se odmaknula.
-Hvala ti, zlato, što si uz tako malo riječi ti meni otkrila svojih pet osobina – iskreno sam uzvratio, skupljajući svoju razbacanu odjeću i žustro se oblačeći. Nikakvi leksikoni, niti anketna pitanja iz blogova ne bi mi mogli pružiti ovako jasnu i preciznu sliku o njoj. Nisam bio otrovan, tek faktografski precizan.
Na vratima, prenula se iz obamrlosti i povikala za mnom:- To su samo četiri tajne!
Eto, upravo mi je otkrila još jednu stvar o sebi. Da sam dobronamjeran, ne bih to morao pripisati njezinoj gluposti, već običnoj lakovjernosti. Ona nema pojma kad netko laže, čak i kad to čini tako neuvjerljivo kao ja!
Post je objavljen 18.01.2007. u 03:28 sati.