Poznata je priča o drogi svi je ponavljaju iznova i opet iznova...prije par godina na mostarskoj kaldrmi moglo se doslovno u sred bijela dana naći drogeraša koji zakljucani sa čelom prema podu mrmljaju nerazumljive riječi i izraze užitka u svom svijetu oblaka i lažnog zadovoljstva... onda ih je par pomrlo, a valjda je i policija skontala da ih valja prebaciti na neko zgodnije mjesto za drogiranje... neki su otišli na lječenje u razne komune i inozemstvo....neki su pali .. nekima je jednostavno nestalo novca i mjesta za krađu pa su se sami prijavili u zatvor... jer tamo uvijek ima droge... jedan od onih što je otišao u inozemstvo u komunu i izlječio se sad živi solidno negdje u nigdjezemskoj.... na pitanje hoćeš se vratiti ... panično odgovara ... neee nikada... jebo mostar... jebo raju .. nikada ... oni su krivi za sve neradnici ... samo piju kave drogiraju se na suncu i kradu u noći ... nikad više u začarani krug neprekidne potrebe za kemikalijom ... nikada u mostar...
Post je objavljen 16.01.2007. u 23:53 sati.