Pregled posta

Dva jerihonska slijepca

Kratko poglavlje no unatoč tome vrlo slikovito, bogato. Mnoštvo koji hoda za Isusom. Prašina od hoda po prašnjavim putem.
I dva slijepca.
Bespomoćno sjede.
Sigurno su čuli za Velikog Proroka koji prolazi gradovima i polažući ruke donosi zdravlje.
I toliko puta su sigurno poželjeli da On prođe i njihovim putem.
I sada je tu.
Kako do Njega?
Ni oni sa dobrim vidom teško da se mogu samo tako progurati do Njega a kamoli njih dvojica.
Mnoštvo bi ih pregazilo. A opet. Nemaju kud. Žele progledati. Biti zdravi.
I zato ne odustaju. Viču za Njim "Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!" jer želja za zdravljem je veća od straha da ih Isus možda neće čuti.
I tužno kako su ih drugi ušutkivali umjesto da im pomognu u njihovoj nevolji. Sigurno su bili jako glasni.
Jer osjećali su kako Nada prolazi njihovim putem, kraj njih.
Isus je ganut nad Jerihonskim slijepcima, kao što je ganut nad svakim tko nema kud.
I pokušavam zamisliti Isusov pogled kada ih pita: "Što hoćete da vam učinim?". Pogled pun sućuti i ljubavi koja odnosi težinu koju nameće život.

Sigurna sam da je Gospodinu bila poznata životna priča ova dva slijepa čovjeka, no ipak čeka da Ga oni prvi pozovu da im priđe.
Isto tako je znao što žele od Njega no svejedno ih pita: "Što želite?" jer svatko tko traži treba točno znati što traži.
A ovi slijepci su to uistinu znali; tko im je potreban , kako će doći do Njega i što će Ga tražiti. I progledali su i pošli za Isusom. Više ne žele bez Njega. Nije ima vratio samo vid, nego život.

Neka i nama to bude ohrabrenje u svim našim traženjima.
Da ne odustanemo ako nam se čini da će biti teško doći do Gospodina.
I da ne dopustimo da nas netko drugi ( razočaranje, strah, nevjera ) ušutka kada krenemo putem molitve.
Isus i danas prolazi kraj nas.
Isto kao prije 2000 godina u Jerihonu.
( Mt 20, 29-34 )