Odlomak iz knjige V. I. Safonova: Arijadnina nit
Autor slikovito uspoređuje učenjake s kopačima, a istraživanja u ovoj ili onoj oblasti s dubinom iskopane jame. Evo kako on o tome govori:
«Direktno mišljenje – to je dublje kopanje jedne te iste jame; zaobilazno – to je pokušaj kopanja na nekom drugom mjestu»
«Sigurno je da je najviše napora usmjereno na logičko širenje i produbljivanje jednom izabrane i određene jame. Većina učenjaka, zavisno od njihovih sposobnosti, predstavlja umove koji pomalo grebu po zidovima jame ili pak otkidaju komade.»
«Ipak velike naučne ideje i velike naučne korake naprijed postižu ljudi koji su odbacili iskopanu jamu i koji su počeli kopati novu.»
«Svaka napola iskopana jama daje smjer u kojem se može trošiti energija. Jer snaga i energija moraju biti nekamo usmjerene, a osim toga, uvijek postoje važniji poslovi nego što je traženje novog pravca. Povećanje jame koju već kopaju pretpostavlja stvaran progres i garanciju za daljnja dostignuća. I na kraju, stara odlično razrađena jama, tako je dobro poznata da ne stvara nikakve probleme i osigurava miran život. Odreći se jame, koja već ima odgovarajuće razmjere, a da nemamo predstave gdje će se kopati nova, vrlo je riskantno.»
I dalje: «Upravo zbog toga stručnjaci obično nikad ne napuštaju prvi tu jamu koja im je dala status stručnjaka-eksperta da bi započeli novu na drugom mjestu. I još je manje zamislivo za stručnjaka da izađe iz jame samo zato da bi se odmorio i pogledao naokolo gdje da započne kopanje nove. Nijedan stručnjak ne gori od želje da pokaže svoju erudiciju u obliku nezadovoljstva jamom koju ima.»
Kopajući po svojoj arhivi izvukla sam gornji šaljivi citat izvučen iz privatnog dnevnika nekog znanstvenika koji je tog jutra ustao na lijevu nogu i odlučila ga staviti u post. Ispisala sam ga još 2002. kad sam čitala tu knjigu, a sad mi se zgodno poklopio s pojavom novog bloga najavljenog na naslovnici, pogledajte linkove, da ne duljim.
U jednom kratkom periodu života razmišljala sam o mogućnosti da se na neki način posvetim doživotnom studiju i znanstvenom radu. Davno sam odustala i u potpunosti se predala praksi. U slobodno vrijeme uživam u svaštarenju, u najpozitivnijem smislu te riječi. Kad čitam gornji citat, jasno mi je da zbog velike znatiželje i nemira ne bih bila uspješna u kopanju, proširivanju i uređivanju jedne jedine jame. Ili nekoliko međusobno sličnih.
Otkrila sam da puno više volim zavirivati u mnogobrojne raznovrsne jame. I tražiti nove, naravno. I kopati, kopati, kopati...
A vi?
Post je objavljen 15.01.2007. u 21:20 sati.