svaki muškarac koji kaže da mu nije bitno je li mu žena dobra kuharica, laže! bilo da se radi o sveučilišnom profesoru, astronautu, liječniku, policajcu, vozaču tramvaja, šumaru, aktivisti civilnog društva ili bauštelcu, svi oni žele isto. majstoricu u kuhinji, vještu razvlačivačicu tijesta, kreativnu kuharsku dirigenticu koja voli eksperimentirati s egzotičnim okusima, a i recepte narodske kuhinje poznaje naizust.
što je predhodilo ovom senzacionalnom otkriću? poslušajte.
suprug mi je nedavno dobio novi posao, imenovan je ravnateljem jedne škole (malograđanski ću ja) i njegovo radno vrijeme se produžilo. naša svakodnevica je upotpunjena raznim savjetovanjima, sastancima, seminarima, sjednicama vijeća i odbora, pa i brojnim lunaticima od profesora koji mi čovjeka opsjedaju svojim bizarnostima, tako da je bilo potrebno donijeti novu strategiju kuhanja. stara strategija se sastojala u jednostavno genijalnoj odluci da ja kuham preko vikenda, nedaj bože tijekom tjedna, a on neka se snalazi kako zna i umije (dva jaja naoko, kečap i kobasice). no, svakom veselju dođe kraj pa tako i mome. privilegija da sam ona koja ne kuha, nepovratno je izgubljena!
dakle, kada sam saznala da će mi čovjek napornije raditi, nisam ga mogla ostaviti na cjedilu i zavirila sam u svoju gotovansku dušu te pronašla ono malo ljudskosti pa izjavila “mačak, ja ću ti kuhati!” mačak me malo u bunilu pogledao, ali što će čovjek, nema izbora, kako bi neki stranjski narod rekao beggars cannot be chosers...
kako sam rekla, tako sam i napravila. počela sam kuhati! skidati recepte s neta, konzultirati obiteljski afž za sve poznate recepte mediterana i sjeverne hrvatske da mi muž ne bi bio počesto nostalgičan za maminom kuhinjom ili nedajbože kuhinjom bivše mu žene. odgledah i nekoliko emisija dobro jutro hrvatska jerbo tamo daju savjete za brzu i zdravu (yeah, right!) kuhinju, kupih i bezobrazno skupu kuharicu u svijetu knjige pa me sad bombardiraju ponudama za nagradnu igru gdje sam već dobila tristo tisuća kuna samo moram naručiti tri atlasa i kompilaciju salsa ritmova. no bitno je da djeluje. iz dana u dan moji nekad nevješti i nedaroviti prsti naprave neku kulinarsku poslasticu i moj muž cvate. sve me nešto pipka i dirka dok kuham. pa me ljubi po vratu dok mu radim pašticadu, pa me zadirkuje u stilu “haha, vidi ti moje kuharice, ne okrenem se a ona nešto začarobira”. pa me pita treba li mi što (!?), je li mi teško (!?), pa se nudi da mi pere suđe (!?!?), šeta psa i kupi nove cipele. ten se čovjeku popravio, ne muči ga stolica, ujutro je dobre volje, ne svađa se sa televizijom, ljubazan je prema susjedima. čudo, ljudi. pravo čudo!
a na početku naše veze je govorio da ga ne smeta što ne znam kuhati sve dok ja njega volim! lažljivac. ljubav ide kroz želudac. ima moja stara pravo.
drage prijateljice, iako se moja mudrost ne može mjeriti sa onom žuži jelinek, poklanjam vam, danas, sljedeći savjet:
kecelja oko pasa - harmonija u braku.
Post je objavljen 15.01.2007. u 08:30 sati.