Ovo ste sigurno već vidjeli. Čuveni gol što ga je nogometna reprezentacija Jugoslavije zabila Bugarima. (Usput, kad je link već tu, podsjetite se kontre Bugara koja je prethodila golu.)
Gol je bio važan, ali ga je važnijim učinio legendarni komentar Mladena Delića:
"Nema više vremena ... Nema vremena ... Ljudi, pa je li to moguće!? Ludnica, šta je ovo! ... Pa je li to moguće, ljudi moji!"
Danas bi Mladen, da je živ, slavio 88. rođendan. Pa onda, evo malo uspomena.
Mladen je bio sušta strast. Mnogi su ga baš zato voljeli, mnogi baš zato nisu, ali nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Što god prenosio, Mladen je navijao svim srcem i nastojao nas pridobiti da činimo isto. Vikao je, plakao, molio, ispaljivao borbene pokliče. Neki od tih pokliča su i inače znali dobro doći. Kao npr. kad su onomad počeli namiri na Kosovu onaj "naprijed, momci u bijelim kapicama" s prijenosa neke vaterpolo utakmice.
Mladen je bio hodajuća zbirka podataka. Što bi on dao da prijenose radi sada s Wikipediom i svim čudima. Još u ono vrijeme izgradio je svoju arhivu s milijardu važnih i bar još toliko nevažnih podataka. Sjećate li se kako su izgledali njegovi prijenosi skijaških skokova? Otprilike, ovako:
Na redu je XY, 24 godine, iz Schnitzela am Seeu, težak 69 kg, visok 174 cm, broj cipela 42, po zanimanju carinik, u slobodno vrijeme svira harmoniku, majka domaćica, otac kobasičar, brat šumar, mlađa sestra kuharica. Pa tako, 50-tak puta. Čovjek gotovo da je imao popis pučanstva u većini alpskih zaselaka.
Mladen je, jednako kao po strasti, bio čuven i po svojim greškama. Ali, to su bile greške! To su bile spektakularne greške za pamćenje. Evo jedne s prijenosa Formule 1.
Priča tako Mladen o temperaturi, publici, tradiciji i drugim tricama, kad ups, bolidi krenuli. Mladen padne u vatru, čuješ kako hvata dah između isprike što nije registrirao početak utrke i očajničkog nastojanja da nam priopći poredak na vrhu. Još ga muči i to što bolidi sumanuto vrludaju stazom. Nova taktika? Neka nesreća? Usred te silne zbrke, novi šok! Trka je stala, svi bolidi su stali ... Zamislite agoniju reportera. Par sekundi tišine, a onda će Mladen mirno: dragi gledaoci, upravo sam obaviješten da je ovo bio probni krug.
Eto. Takve vam je greške radio Mladen. I još veće. A ovi današnji, pa oni ne znaju niti griješiti kako treba!
Mladena sam volio i volio sam njegov entuzijazam i čak i njegove greške. Nekad me živcirao, nekad sam znao moliti u sebi da zabogamiloga malo prikoči, da se stiša. Ali si jasno vidio da on voli svoj posao i da voli svoju publiku. Pa to, evo, publika i pamti.
Post je objavljen 15.01.2007. u 00:10 sati.