Šta radim?
Rolete su zatvorene, kao i obično. Ovako mi se više sviđa. Zaklanja mi tama pogled u ogledalo kad prolazim pored njega.
Čega se ljudi boje? Čega se ja zapravo bojim?
Mogla bih reći da se bojim pauka ili nekih buba, ali mislim da to nije ni približno ono čega se stvarno bojim.
Bojim se samoće, a istovremeno pokušavam svakog trena bježati , biti sama sa sobom. Puna sam kontradiktornosti.
Bojim se neuspjeha, to bi značilo da su svi bili u pravu, a da sam ja još jednom popušila.
Bojim se da ču biti poput njih, da ču postati netko koga mrzim, netko protiv koga se borim već 18 godina.
Bojim se da ću otići, ali da neću stići na ono mjesto o kojem sanjam već dugo, nego da ću stići na još jedno ovakvo mjesto. Još jedno isto, ovakvo mjesto.
Bojim se da nikad neću imati pravog prijatelja…
Bojim se da nisam sposobna ,da se borim…
Bojim se da postajem sve hladnija, tuplja…
Bojim se ljudi, osjećaja…bojim se da će me ljudi mrziti kad me stvarno upoznaju…
Bojim se sebe, toga da sam u pravu kada mislim da sam promašaj.
Pokušavala sam sebe zamisliti za nekih desetak godina…jedina slika koja mi je došla pred oči nije bila baš primamljiva… vidim se kako sjedim na tepihu , u nekoj skučenoj prostorijici na nekom starom tavanu, ili pak vlažnom, smrdljivom podrumu, gledam pred sebe, onako naborana , nepočešljana i natežem alkohol iz boce zamotane u izgužvani škartoc…naravno, oko mene nema nikoga, ni obitelji ni prijatelja, samo ja totalno otupjela, prepuštam se djelovanju opiuma i iščekujem ono neizbježno…
Kažu da cilj života nije ništa drugo ,nego putovanje… ponekad se pitam koliko je još potrebno da dođem do te zadnje stanice…
Kako je tužno kad te ljudi uvjeravaju da te poznaju, a zapravo ti znaš da je ta slika koju oni imaju o tebi samo fantazija… možda je tako ispalo mojom krivnjom… jest, sigurno je tako… ali opet opravdavam sebe i uvjeravam se da su drugi krivi što im nisam dozvolila da mi se približe…ali u malom, razumnom kutku ja znam, da sam najveći krivac za sve samo i jedino ja…
Ovo sam sinoć zapisala na papir prije nego sam zaspala:
Problem je u meni, uvijek je bio i uvijek će biti…ja sam problem, izvor svega negativnog…ja sam sam svoj parazit.
Post je objavljen 14.01.2007. u 17:34 sati.