Marketing
EVP
Priče o duhovima mogu biti jezive, ali uvijek se možete tješiti kako je priča izmišljena - no što ukoliko priču čujete od duha samoga?
Electronic Voice Phenomena (EVP) - nastaje kada se na nekom zvučnom zapisu pojavi glas ili više njih koji nisu bili prisutni tokom snimanja. Magnetofoni, diktafoni su vrlo čest pribor kod onih koji istražuju "duhove", no osim zvučnih zapisa samih istraživača o određenim situacijama, na vrpci se pojave i oni koji u principu ne bi smjeli biti tu. Od jasnih rečenica, pjevanja, smijeha, korištenja različitih jezika, do pojave kada na prvi pogled EVP zvuči besmisleno - no pušten unatrag daje smislene rečenice. Ponekad se glasovi obraćaju direktno istražiteljima, zovu ih imenom, znaju se uvući u konverzacije, odgovarajući na pitanja o samom istražitelju, vjerojatno kako bi bili što vjerodostojniji, a sami istražitelji povjerovali kako se radi više nego samo o koincidentalnom šumu.
Naravno da bi se ovakav kontraverzan slučaj uopće uzeo u obzir moraju se isključiti mogućnosti da je šum ostavljen neopreznošću samog snimatelja, ili nekim zvukovima uzrokovanih okolinom. Isto tako autentičnost fenomena poljuljana je samom našom ljudskosti, odnosno težnjom da u svemu vidimo red, tako i u nekakvim šumovima pokušavamo razaznati smislene riječi, a pogotovo kada se snimka daje na uvid drugim ljudima upozoravajući ih na ono što snimka sadrži. Sugestija je jako moćna stvar koja uspijeva zavarati interpretaciju naših osjetila i to jako dobro.
No unatoč tome jedan eksperiment proveden 1971. godine možda vas ipak uvjeri kako ima nečeg misterioznog u tom EVP-u.
U Pye Recordsu, Konstantin Raudive, čovjek koji se bavio samim fenomenom EVP-a, doveden je u prostoriju koja je izolirana od vanjskih radijskih i televizijskih utjecaja. Namjestili su magnetofon sa Konstantinom u sobi kojeg on nije smio dotaknuti. Imao je 18 minuti. Oni koji su pratili taj eksperiment izvan prostorije, nisu čuli ništa osim Konstantinovog glasa tokom eksperimenta. Kasnija analiza vrpce iz magnetofona koji je stajao s Konstantinom u sobi pokazala je kako se osim njega oglasilo još preko 200 drugih glasova, i to na više različitih jezika.
Kad sam bila mala, negdje krajem 80ih vrlo su bile raširene kasete, a ja i moja prijateljica smo se uvijek snimale, pjevajući, pretvarajući se kako vodimo emisije i slične dječje igre. Ponekad bi kada bi preslušavala kazete čula neke zvukove kojima nije bilo mjesto tu, bilo je malo čudno, no kao malom djetetu to mi ništa nije značilo. Tek kada sam po prvi put se susrela sa literaturom oko ovog fenomena sjetila sam se toga, što me navelo na razmišljanje kako je sam ovaj fenomen više od priče za laku noć.
Da li se radi o riječima duhova, vanzemaljaca, našoj psiho-kinetičkoj sposobnosti da nenamjerno ostavljamo utiske na vrpci teško je reći, mnogo lakše je povjerovati kako se radi o nekakvom pozadinskom šumu, interferenciji ili nečem drugom posve normalnom. No kako bi ste se vi osjećali da s netom "sprženog" CD-a (CD spominjem samo kao ekvivalent kaseti, jer istini za volju rijetki su oni koji još uvijek barataju kazetama, a za EVP je potreban mikrofon pri nastajanju) omiljene glazbe, neki nepoznat glas počne zazivati vaše ime?
Post je objavljen 13.01.2007. u 15:20 sati.