Marketing
Samo trenutak
Ponekad me tako iznenada vrate u stvarnost
Neke riječi, misli koje slutim.
Zaustavi se njihov reski zvuk na mome obrazu,
Kao pljuska zabride.
Ponekad mi oduzimaju ljepotu darovanog
Balovi pod maskama
U kojima jedino ja pokazujem pravo lice,
Usamljena u nastojanjima da objasnim
Kako na to imam pravo.
Tvrdoglavo i nepopravljivo želim biti ja.
Iskrena do boli,naivna slikarica snova.
Moje usne ne izgovaraju laž
Naučene na govor ljubavi,
Moje misli ne zapliću se o laž
Naučene pratiti srce.
Ne odustajem od sebe!
Možda nekome upravo takva trebam.
I kada prostirem svoj život kao sag
Po kojem gaze gruba stopala krvnika,
Ja šutim dopuštajući.
Glupost ili dobrota?
Zbog čega?Zašto?Ima li svrhe trpjeti?
Hoće li to netko znati cijeniti kao dar?
Postavljam sebi pitanja na koja ne znam odgovor,
Pa mirujem zatočena, iznenada tiha
U djelovima sebe nepoznatim čak i meni.
Želim izaći iz tamnice u koju se vraćam
Gonjena strahovima prošlosti.
Želim ne misliti crno dok u rukama držim boje.
Želim ne slutiti
Ono što ne čujem kao izrečenu istinu.
Želim ne slutiti
Da riječi se vraćaju kao jeka odbijajući se o zid.
Želim ne slutiti
Da koračam po tankoj liniji na rubu svijeta.
Želim ne slutiti,
Ali slutnja se vraća kao nepozvan gost.
I pitam se gdje je moje mjesto?
Hoću li znati srcem procijeniti,
Hoću li imati snage otkriti sve tajne pute
Koji me do njega vode?
Post je objavljen 13.01.2007. u 06:35 sati.