Proplakala sam bez kiše
Te prezrele noći
zaglušujuće tuge
samo su moji
soneti svjetlucali.
Te bijele noći
zamagljenih očiju
po nebu se
kotrljala hostija.
Zrakom su plaho
čarobne i nježne
vjerno svojoj ljubavi
putovale dine.
Jedna za drugom
nicala su djeca
novih, prepredenih
ljubavnih brodoloma.
Proplakala sam tada
sa srcem u ruci.
Bez ponosa, nade.
Bez riječi. Bez kiše.