kao prvo, da vas izvjestim, moje čerce je jučer bilo na instrukcijama......doduše, jučer je njoj očito bio gori dan od moga, koliko god da je mlada......ujutro su zvali iz policije da mora doći na prepoznavanje (ako netko nije čitao, dolje je opis provale koju smo imali i u kojoj je ona bila licem u lice s provalnikom), mene je zašarafilo a kamoli ne nju. Koliko god vam kažu da se ništa ne vidi nije baš ugodno stajati tamo, a i taman kada malo zaboravi taj događaj, oni nazovu i podsjete ju na sve...naravno, nisu oni krivi, oni rade svoj posao i daj Bože da ga uhvate...
uz tu nervozu, imala je i nervozu i zbog toga što je prvi put išla kod nepoznate osobe na instrukcije.....ali sva sreća, tremu su riješili nezamjenjivi baka i deda, koji su je odveli kod profesora (jer sam ja na poslu)....kada je završila, sreći nije bilo kraja, ona je prezadovoljna i profesorom i načinom na koji radi i najvažnije, da je ona napokon shvatila gdje griješi..(a mama mi je rekla da je jako zgodan, mlad, crn, zelene oči, sve je vidla......morati ću i ja otpratiti jednom taru :):):):))......joj, samo da još dobije pozitivnu ocjenu u školi...ali da vam iskreno kažem, i ja sam nekako optimističnija.......upravo dok vam ovo pišem njoj su završile i druge instrukcije...prije nego je išla, dogovorile smo se da se za dalje sama odluči dali joj treba (to sam rekla zato jer je svu zadaću riješila sama i sve joj je bilo jasno) i ona me nazvala da mi kaže da se je dogovorila za nedjelju i da želi i u tjednu jedan dan, sve dok ona ne bude sigurna u sebe....naravno da je pitala dali smije, obzirom da to košta, ali majka će da nađe pare...nekako....valjda....šalim se, za to moram imati para jer od svega mi je najvažnije da je ona zadovoljna i da ima volje raditi, a onda će sve ići lakše.....
naravno, navečer je zvala moja majka (nezamjenjiva baka) koja je bila presretna zbog svega i rekla mi je da je ponosna na mene....kako dobro "heklam" između nje i tate....znate, to mi je puno značilo....cijeli dan sam bila nervozna......kada sam mužu izustila da ide na instrukcije, nastala je tako bolna tišina i mislila sam da neće više riječ progovoriti samnom.....onda sam ga nazvala da mu kažem kako je tara zadovoljna i sretna i da će ići ponovno, a ona je samo reko "Neću se mješati u vaše stvari".....da se nismo razgovarali preko telefona, vjerojatno bi mu oko iskopala, no uspijela sam dalje razgovarati normalnim glasom a facu na sreću nije vidio.....ustvari, mislim da je i njemu lakše jer ima stvarno previše posla, i ne stigne s njom raditi onako kako treba a to si sam sebi ne želi priznati, kao ono "dijete je na prvom mjestu", no, u ovoj živtnoj i poslovnoj strci, kada te stišču sa svih strana, čovjek jednostavno mora zatražiti i pomoć i priznati da ne može sve sam........
eto, neću vas više daviti time, jedino ako ispravi, jojojojojoj, to ću prvo javiti....hihihihihihi
inače, jučer poslije posla sam išla kod doktorice po recepte (to ti je kad prođeš četrdesetu) i istog trena sam požalila što sam čekala zadnji čas, jer bi se inače okrenula i otišla ravno doma, kolika je bila gužva......velika većina penzionera koji su se napapali, pogledali prvi val sapunica i sada moraju obnoviti svoju godišnju zalihu i podići što više recepta u ovom mjesecu da u sljedećem ne plaćaju i to sve da obave prije novog vala sapunica, a vas zaposlene, tko vas je.e, mi možemi i gladni i umorni tamo sjediti do 8 i još stignemo doći doma i skuhati za drugi dan i pospremiti, peglati........uh, pop...zidim na to....znam da ću i ja jednog dana biti stara i nebi me iznenadilo da i ja to nebudem radila ako prolupam..........došla sam doma u 18.30, gladna, žedna i onda sam još morala prošetati psa.....i tako sam se uvečernjim satima primila "druge šihte" svake žene.....alli ipak mi je jedna bakica (cca 80 banki) uljepšala boravak u čekaoni.....kak je malo zadrijemala nije primjetila da je žena iza koje je ona na redu promjenila mjesto i otišla čakulati sa susjedom, pa bakica nije znala da li je već trebala biti na redu. Uglavnom, onak srdačno i simpatično se je prvo sjela pored mene, kao ono zima joj je pa da je bliže radijatoru, a onda mic po mic krenula spikati sve dok me nije pitala tko je sada na redu......uglavnom mi smo se baš fino napričale, a i upoznala sam jednu susjedu (cca mojih godina) i nas tri udarile "teferić" tako da mi je bilo čak i žao što sam bila prozvana da uđem.......
Sada idem laganini prema doma, muka mi je od ove južine.......samo bih spavala...teško mi se bilo čega primiti......a danas još imamo i trbušni ples.......veselim se ekipi i svemu, ali ja bi spavalaaaaaaaaaa..............
Post je objavljen 11.01.2007. u 14:34 sati.