Marketing
Nekoliko puta sam kroz gladovanje (terapiju), pišući postove, bio gladan i puno puta poželio da se trave napasem, imao sam takvu izraženu glad. Kao da krv se pročisti, bolje dolazi do mozga, postaneš nekako pokretljiviji, više osjeta za okolinu, za spoznaje, a najviše pokušavaš primjeniti u praksi puno stvari životnih koje ti padnu na pamet. Uz to se uzburkaju emocije, prorade uspomene, sječanja, na prijatelje, drage ljude, draga, bliska, nasmijana lica, poneka od njih u boli, grču, a svi likovi svježi, razgovorljivi i svi imaju poruku, nešto mi važno priopćiti. Da sam uopče mogao provesti ovu terapiju, snage su mi davali mnogi dragi likovi koji su svoj život položili na oltaru Domovine. Mnogi od njih i danas žive u njihovoj dijeci, braći, roditeljima, sestrama i njihova krv (srčana, borbena) mi davala poticaja da se borim za život da bi mogao služiti svojim bližnjima, a usput se sjećati svih onih najjačih koji su svoju borbu pokazali:
Pokojni: Mato, Čiča, Čane, Pače, Makan, Josip, Miro, moj pokojni prijatelj Rale, pokojni Dominko, svi pokojni moji dragi Bistričani, mnogi drugi Uskopaljski ratnici. Puno ranjenih.
Zar oni nebi trebali biti snaga i poticaj mnogim mladima da se bore za život i u životu, odricanjem za kvalitetniju i zdraviju budučnost. Krvi očišćene od raznih rakova i otrova. Meni je to bio najveći poticaj. Oslonac sam našao u dragom Bogu i napisao ovo u jako emotivnomu momentu al' sam osjećao da to moram napisati.
Post je objavljen 11.01.2007. u 08:00 sati.