Pregled posta

Ma, blah.

Ako očekujete nešto pametno (ali tko bi to od mene usostalom i očekivao) slobodno odšetajte.

Jer se meni ne dâ biti pametna.

Radije ću malo zapisati ponešto o stvarima koje mi ovih dana nisu jasne.

Navukla sam se na deviantart.
Lijepo.
Tko bi rekao.
Ja.
Ja.
Phe.

Da, gdje smo stali? Aha, jes, na stvarima koje mi nisu jasne (isključujući matematiku i fiziku).

1. RTL.

Na dan možda pogledam pet minuta TV programa, dovoljno da uhvatim glavna zbivanja.
Uspjela sam uhvatiti nešto.
Tomislav Jelinčić najavljuje novi, spektaKularni, turbo, ma ekstra TV šou, u kojem će, izgleda, ugostiti Šeksa, Sanadera i Mesića (aha, znam im i imena, ajm kul, o jes) i to po prvi puta u jenom šouu.
*jeee*
Ma mislim kao da ih nema dovoljno po svim novinama, internetu, etc., pa im treba napraviti esktra šou.
Da.

I dobro, mene već i to tjera na smijeh.

Ali jedna stvar mi nije mogla promaknuti:

*napeto iščekivanje*

--Reklama--
Koja je trebala biti popularna i upečatljiva.
Da.
trebala.

Tomislav Jelinčić.
Nedjelja.
Dvadeset jedan trideset.


Kada sam to prvi puta čula plakala sam od smijeha.
Onda sam čula zvono na vratima.
Prijateljica je odlučila svratiti.
I-sjednemo na kauč, skuham nam nes - i opet ta reklama.
Sada smo plakale zajedno.

Mislim koji se to luđak perverznim, napaćenim mladim umovima naše države usudio ponuditi reklamu na koju je jedini mogući odgovor:
*pohotni glas mode on*
'Ah, dobro dušo. Da odjenem ono što ti voliš?'

Strašno.
Fata me strava.


I onda mi je prijateljica prepričavala epizodu Zabranjene ljubavi (mislim da se tako zove, nemojte mi zamjeriti ako ne) u kojoj je neki lik svojoj ženi koja je frizerka poklonio dvije stolice kada je otvorila salon. Našao ih je na smetlištu.
Nakon par dana našao je test za trudnoću u košu za smeće (primjećujete li stanovitu podudarnost) pa je zaključio kako mu je žena trudna.
Ošo je na smetlište i donio tricikl, da se djete ima s čim igrati.
I, da se razumijemo, tip ima posao, zarađuje i sve, ali ne-umjesto u supermarket on radije ode na obližnji deponij.
Na kraju je ispalo da mu žena ipak nije trudna.
Život je težak.



Zatim, negdje na internetu sam pročitala činjenicu koja me toliko fascinira da noćas zbog nje nisam mogla zaspati.
Zašto u lovor nikada ne udari grom??

Zašto? Zašto?
To su uspjeli shvatiti još i Grci pa su zato, između ostalog, davali pobjednicima na OI lovorov vijenac.
Kao, ono, da ih štiti od groma.
Kako da onda ja nisam to uspjela sama shvatiti?? (pitamo se, pitamo...)
Ah.

Molim stručne odgovore.
Hvala.

I to bi bila stvar koja me fascinira n°2.

I pisala bih još, ali sam se sjetila, (dok sam pisala o plakanju od smijeha), da bih mogla malo natuknuti koju o stvarima koje me redovito rasplaču (uz T. Jelinčića, naravno).


1. Titanic
Ajde, ajde, dajte si oduška, samo kolutajte očima i pravite se face.
Nema osobe koja na ono:
*slabašnim glasićem* Jack...! Jack...!
Nije pustila koju suzu.

2. Plačem i na kraju trećeg dijela LOTR-a pa ga zato ne gledam.
Zaboravila sam zašto plačem na to.
Ali znam da plačem.

3. Tužna knjiga. I onda čitam dio koji me rasplače opet i opet dok netko ne dođe i spasi me od same sebe.


4. Ne plačem kad sam tužna nego kada sam ljuta ili bijesna, čak.

5. Kada sam imala 3 godine mama i tata su me odveli u kino. Prvi put.
Izbor filma: Kralj lavova. (Hvala mama, hvala tata.)
Ne moram niti pisati kako je to završilo.
Otišli smo pred kraj filma jer sam na cijelo kino vrištala grcajući u suzama: 'A zašto ga je ubioooo? A bio je dobar lavić! Njjjj!'

6. Rasplačem se kada mi se svega nakupi.
Recimo, jednog ponedjeljka (škola popodne, biologija prvi sat) budilica mi nije zvonila, tako da nisam stigla ponoviti gradivo iz povijesti.
I taman sam mislila ponoviti samo ono što najamnje znam (jer ono što stvarno znam niti ne trebam ponavljati, jelte) kada me nazvala mama i rekla da skuham ručak jer pozvala svoga šefa i ženicu mu na ručak nakon posla. (hvala mama)
Onda sam se porezala nožem.
Nisam mogla naći flaster.
Onda je mama javila da ipak neće doći sa šefom i ženicom jer idu na večeru u restoran.
Onda sam vrištala od muke.
Ponavljala povijest u autobusu.
Došla sam na biologiju. Inače uvijek pričam pod satom biologije, ali taj put stvarno nisam jer nisam imala volje niti za život, kamo li za pričanje. Proučavala sam bilježnicu iz povijesti.
I onda čujem kako se profesor dere: 'Moooi, hoćeš prestati sa pričom??'
Ja gledam u njega kao tele u šatena vrata bez blage veze o čemu on to govori. 'Da.' rekla sam jer mi se nije dalo svađati se. I onako bi na kraju ispalo da je on u pravu, jer je profesor, a ja glupača koja priča.
I onda se nastavio derati (inače se nikada ne dere ni na koga) na mene dok sam ga ja u sebi slala u rodno mjesto.
Onda sam shvatila da me oči neizdrživo peku jer u žurbi nisam stigla očistiti leće.
I onda sam se rasplakala.
Teoretski, zbog leća.
Ali rasplakaka bih se ovako ili onako samo možda par sati kasnije.

7. Rasplačem se kada vidim gomilu sretnih ljudi. Ili ponosnih. Ili oboje.
Recimo, kada gledam snimku nekoga koncerta koi se održao u stadionu pred pedeset tisuća ljudi i onda na kraju svi vrište i plješću samo zato što su sretni da su tamo.
Ili kada gledam proglašenja pobjednika na važnim sportskim natjecanjima.


8. Rasplačem se kada gledam dokumentarce o ljudima u Africi ili osobama s invaliditetom na HRT-u i onda slučajno 'okrenem' na RTL gdje Paris Hilton pokazuje novu oblekicu svoga psića.


9. Rasplačem se na muške suze.
A, što ćete, jeftina sam i patetična, ali stvarno ne mogu vidjeti dečka/muškarca koji plače, a da se i ja ne rasplačem.
Hm.
Primjer: Jučer sam se spomenutom prijateljicom koja voli One Tree Hill i ne propušta niti jednu epizodu pogledala i to.
I Chad (ne znam kako se zove u seriji) se rasplakao jer ima neku bolest srca.
I prvi put gledam seriju, nemam pojma o čemu se radi, i onda ja plačem s njim i prijateljicom.
Znam da nisam normalna.




10. Rasplačem se kada vidim napuštene životinje.
Dobro, to rjeđe, ali je problem što ih ne mogu ostaviti pa ih uzmem doma samo na par dana i na kraju ostanu kod mene.
Kada sam bila u sedmom razredu oko kuće nam je veselo trčakalo 12 mačaka koje sam sakupila negdje usput.
Mama mi je zabranila približavanje napuštenim životinjama.


Zaključak:
Iako sad mislite da sam najveći plačjivko na planeti, vjerujte mi, ipak ne plačem tako često.
Ovo je ipak sažetak moga cjeložovotnog plakalačkog iskustva.
:)


Soundtrack:
Coldplay-Fix you
Maroon 5 - Sunday Morning



Fotka: lithp, deviantart

I da za sve spasioce dobre muzike... :P


Apdejt:
Neću se više ispričavati.
Postalo mi je navika.
A zbog navika se ne ispričava.
Jel?

Dakle, zahvaljujući *bubi* (hvala buba) dobih štafetu pa moram napisati 5 stvari koje niste znali o meni.

* Volim plesati. Dobro, to ste možda i znali, ali ono što NISTE ZNALI jest da sam se 10 godina bavila twirlingom.
Ne znate što je to?
Imate videić, pa pogledajte, molim vas, čitav.





Čuvajte me se, dobra sam sa štapom. :P


* Patim od nesanice tijekom ovih praznika i, začudo, uživam u tome.
Bojim se da je to posljedica predoziranja kavom, ali četiri sata sna postala su mi sasvim dovoljna.


* Kada namažem trepavice maskarom, ako su mi sljepljene, razdvajam ih zihericom.
(sad molim kolektivni: bljaaak)


* U zadnje vrijeme bojim se golubova. Ne jako, ali imam ozbiljan strah od toga da će mi se njihove noge zapetljati u kosu i da će mi je vući dok je ne iščupaju. Bizarno, zar ne?


* Obožavam čudne kombinacije hrane, tako da ja:
a) Stavljam pomfri/sir u juhu
b) čokoladu u čaj
c) sam jučer za ručak jela nutellu, dukatelu light i krastavce u isto vrijeme. I zalila ih colom light.
napomena: patim na light proizvode. Zato što su mi finiji nego oni obični.

Ovo možda niste željeli znati, ali probajte i oduševit ćete se!
Stvarno.
A znam da nećete.
Ali fino je. Meni.


*I da, još jedna moja mračna tajna... Ne znam napuhati balon od žvakaće! Trudim se, ali neeee...
Instrukcije? Savjeti? Upute?
*e tu bih svašta mogla čuti* :D



* užasno sam brzopleta kada ostavljam komentare. Postove čitam s guštom i komentare pišem rado, ali sam, dok ih pišem, često koncentrirana na nešto sasvim drugo i onda su teško ili nemoguće razumljivi, što već znate. Oprostite. Neću više nikad. Lažem.

štafeta mora dalje... Dakle: pomorka!, DsK, aibie, zli i Robi na vama je red!


Oprostite zbog nepismenosti.


Post je objavljen 10.01.2007. u 13:03 sati.