Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/charisma1

Marketing

Broken...

Ne mogu stvari ostaviti ovakve kakve jesu... ne mogu...
Situacija izmeđe mene i njega je tako... neriješena... i to ne mogu tako ostaviti...
Moram skupiti hrabrosti i suočiti se s njim još jednom... Još samo jednom... I reći mu kako se sad osjećam, sad, poslije svega, poslije ove kobne subote...
Moram mu reći da mi je žao što sam plakala pred njim, i reći mu da mi je žao što sam mu to sve priuštila... Također želim da on shvati da sam ja samo još jedna preiskrena duša na ovom svijetu... Preiskrena... i želim da shvati da me boljelo tog trena i da sam zato plakala...
A znam da mu ništa od toga neću moći reći... ništa osim oprosti i hvala... i opet će ostati ta velika praznina u meni...

I želim mu biti prijateljica... samo ne znam kojim putem poći... Put bez njega bit će težak, ali možda će put s njim kao s prijateljem biti još teži... jer bit će tu, ali tako daleko...

I ne pronalazim riječi... ne znam kako da opišem kako se osjećam...
Prepisala sam jednom riječi iz jednog filma...
"Pitamo se, znamo li mi svi gdje pripadamo? Jer ako to u srcu znamo, zašto u vezi toga često ništa ne poduzimamo? Mora postojati nešto više u životu, razlog našeg postojanja, mjesto gdje pripadamo. Ti si moj dom. Znala sam to od trenutka kada sam te srela..."

I sad shvaćam što te riječi znače.. jer on je moj dom! On je nešto više u mom životu...
Ali zašto ja više ništa u vezi toga ne poduzimam... Zašto? Zato jer sam slaba i nemoćna... zato jer ne mogu dalje... Zato jer nema smisla boriti se za njega, a nema niti smisla živjeti bez njega...
I još jučer se sve činilo tako lakše... ali nije lakše... ništa nije lakše...
I ne mogu vjerovati... mislila sam da neće biti tako teško...


Image Hosted by ImageShack.us

Post je objavljen 09.01.2007. u 15:50 sati.