NAŠ VAL....
Stvori se negdje u daljini..
Putuje po suncu,kiši i vjetru
Zatim stigne do odredišta
Ukrade boju galeba i tmurnog neba
Zaleti se i zapjeni kad udari o stijenu.
Kao i naša ljubav.....
MRSKI SU MI DANI OVI
Po svijetu hodam kao da ne postojim
Samo mi se pijesak na vrhu cipele primjeti
A na tamu u oku tuga se hvata
S jutrom će valjda sve nestati
I šapat što kroz kosu prolazi
I život koji sve dobro odnosi
ERA PIU FACILE AMARTI DA LONTANO
Bilo je lakše voljeti te iz daljine
Biti s tobom u noćima beskrajnih književnih rasprava
Dok se magla dizala na moru i odmah rke otklanjao
Ona pamćenja što se nisu klapala
U rečenične nizove čežnje
Ništa nije moglo narušiti predodžbu o tebi..
E una volta l'amore era puro e preciso
Vissuto di solutidine
Le persone e i paessaggi richiamati dal ricordo
Come l'erba del mare mossa dalle onde
Giorni lontano da te, infinite notti litterarie
Ne želim te kopirati, to se jednostavno dogodi i nemoj mi zamjerati što ponekad neznam izabrati prave riječi. Ne volim to ali ne mogu si pomoći. Nije to nešto što se čini svijesno. Primjetim tek kada završim, kada je već kasno, i onda ti se opet ispričam. Bez pravog razloga, i previše sam puta rekla sorry, žao mi je ili oprosti. Oprosti za ovo, žao mi je što to stalno radim, što te vrijeđam, stvarno ....i ovaj put sorry...
Ono što mi se stvarno gadi kod ljudi je to što smo svi umjetnici ne barem jednom nego samo jednom u životu. Prije nego što pročitamo tuđe misli ili nego što nastavimo kopitati sami sebe. Optužujem samu sebe da neprestalno kradem svoje riječi, za sve plagijate, često mi se neda pisati jer mislim da ću zapisati samo ono što sam znala i prije par sati, dana, tjedana,mjeseci...;onu jedinu istinu , a ona se nikada ne mijenja..
Un cuore a volte muore
Per un dolore vero..
Che strappa via la pelle e la riporta agli angeli..
Un cuore viaggia solo.. e non dimentica
E se s i chiude dentro e per diferensi
Un cuore non ha eta.. si.. pero si stessa un po' un cuore e dimora per l'eternita
Post je objavljen 08.01.2007. u 13:51 sati.