U samom središtu općine Proložac već nekoliko godina prazan i devastiran stoji nekadašnji pogon Brodosplita. Otvoren 80-ih, proizvodio je strojeve za proizvodnju najlona.
Devedesetih, kada je privatiziran i kupljen od poduzeća Arma d.o.o., vlasništvo Ivana Glavaša iz Zagreba, u svojim pogonima proizvodio je i prve haubice za Hrvatsku vojsku. Samo poslije dvije-tri godine, polovinom 90-h, poduzeće doživljava svoj krah, a 40-ak Proložana uposlenih u pogonu dobiva svoje radne knjižice. Danas su ovi pogoni, kazuju nam stanovnici iz obližnjih kuća, okupljalište narkomana kojima, na žalost, očito nitko ne može stati u kraj.
U svom “narkocarstvu” oni nesmetano “uživaju” u svijetu opijenosti i ludila. Sam pogled na napuštene i devastirane pogone djeluje zastrašujuće. Na sve strane razbacana dokumentacija nekad uzorne tvrtke, iščupane instalacije, razbijana stakla i vrata ostavljaju neugodan, pomalo zastrašujući dojam. U jednoj od desetak prostorija nailazimo na svježe ostatke narkomanskog pribora. Jedna svijeća- šterika, žličica, čaša nekoliko sprica, odbačena roba i ostaci vatre na otvorenom ognjištu govore sami za sebe.
U nekadašnjem pogonu ostala je tek nova višetonska stropna dizalica danas ogoljena, a dijelovi, kako nam kažu Proložani, prodani za tek koji gram heroina. Od planiranih ulaganja u ovaj pogon razmišlja se, kako doznajemo, i o mogućoj gradnji prve hladnjače u Imotskoj krajini za skladištenje voća i povrća.
- Nastojat ću na bilo koji način oživjeti ovaj pogon. Možda ću ga nekome iznajmiti ili ću s nekim ući u zajedničke poslove. Upravo sam u fazi pregovora s velikim hrvatskim tvrtkama i trgovačkim lancima o oživljavanju i uređenju pogona - rekao nam je Ivan Glavaš u telefonskom razgovoru koji je upoznat s trenutačnim stanjem prološkog pogona.
Stvarnost je ipak, reći će mnogi u ovom trenutku, sasvim drukčija, naprosto strašna na samu pomisao da se upravo u ovim pogonima u sitne noćne sate skupljaju neki od onih 180 evidentiranih imotskih narkomana i dilera. Za doći do svog “mira” imotski narkomomci sve manje strahuju kako će ih netko možda otkriti i omesti u trenucima opuštanja i sve dubljeg dodirivanja dna bez povratka.
Post je objavljen 08.01.2007. u 11:41 sati.