Kako je Nino ukrao drugu polovicu nasljedstva :P..
«Ornella, dobila budeš braceka ili sekicu», rekla mi je mama jednog popodneva u kuhinji, kad sam imala otprilike osam godina. Bila sam baš vesela..Još i danas se mogu kristalno sjetiti tog osjećaja koji se pojavljuje u rijetkim trenucima života, a uglavnom se veže za ljubav..
»Znači dobila budem brata»? – pitam ja ponovno..»Pa ne znam, braceka ili sekicu» - veli mama..»Ma braceka sigurno», velim ja iskrenošću osmogodišnjakinje..
Tako se to odvijalo otprilike još jedno 7 mjeseci poslije..uglavnom uvijek isti dijalog s roditeljima i poznanicima u vezi maminog trbuha i onoga što nosi unutra i moja sigurnost i tvrdoglavost da bude ipak bracek..Uglavnom su me svi upozoravali – ma glavno da bude zdravo itd..ali ne, ja sam bila šovinista i uvijek govorila da bude muško i točka..
I tako toga jutra 1988. godine, probudi mene tata jako rano i veli da je mamu odveo u bolnicu i da mi je rodila brata..JEEEEEEJ!!!!!! Evo vam na!!!! Nikakva pišulja nije izašla iz mame, već pravi pravcati mali garavi (da, da imao je već crnu kosicu i očito je bio kod frizera prije izlaska, jer je imao irokezu ) fakin.
Neću sad više o detaljima..znate već kak su mala deca..piški, kaki, jede, spava, ono..posla je s njim..samo, skoro nikad nije plakao kad se probudio..nego se budio s osmijehom, pa smo se svi uglavnom pitali kaj on zna, a mi ne znamo..a kad je malo porastao i počeo spavati na krevetiću, spavao je uglavnom na leđima, rukama ispod glave..poza tipa: «Cijeli život je jedan veliki godišnji odmor»..
Upravo mi je zaprijetio da ne pišem litanije pa ću skratiti post s par crtica iz našeg zajedničkog života:
- s 4 godine nam je svima pokazao da nas oči neće peči dok režemo luk, ako si stavimo sunčane naočale..
- negdje sa 6 godina se napokon odvažio skočiti u bazen, ali je skačući uvidio da u bazenu nema vode..
- negdje sa 10 godina je napokon mogao nogom do kuplunga auta, pa je iskušavao koliko su garažna vrata jaka i da li se u volkswagen bubi ipak negdje nalaze zračni jastuci..
- u to vrijeme je tehnikom zvanom «šus mara» (njegov patent igrice pokušaj na kući punoj prozora izbjeći razbijanje istog) u dva dana razbio dva prozora na kući..ja sam bila počasni gledatelj gdje je on uzvikivao: «Ornella, glej moju šus maru» u želji da pokaže da nema šanse da se prozori razbiju..
Ovaj post bi zbilja bio predugačak da vam opisujem sve uspone i padove u njegovom energičnom životu..U godinama faksa sam pretežno živjela odvojeno od svojih, a on je odrastao..u visinu :P..napisao je i sastavak u školi o tome koliko mu fali sekica koja je u Zagrebu..još i danas se rasplačem kad se sjetim tog sastavka..
Sve ostalo o njemu su uglavnom već i drugi gosti spomenuli, pa ja nemam što posebno dodati osim možda:
- Hvala što nisi dozvolio nekoj cmizdravici da se ugura u trbuh naše mame ( sad bi već mogla nastradati od feminističkih udruga)..
- Hvala što si stajao u prvom redu kad je Bog dijelio flegmatičnost, velikodušnost, smisao za humor, tvrdoglavost, inteligenciju, pozitivnu energiju (to što si zaboravio doći kad je dijelio upornost i ljubav za knjigom budem preskočila :P)
I još samo da objasnim naslov koji je čista suprotnost Ninijovom karakteru – od malih nogu uvijek je sve dijelio sa mnom..mada dobio i jedan bonbon, rezao ga je napola i donio drugu polovicu meni..Mislim da je svaka druga riječ suvišna..
Ornella
Post je objavljen 08.01.2007. u 11:23 sati.