Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/darklabel

Marketing

. . .


Evo, napokon da i ja napišem novi post... Mislim, već su me ljudi počeli napadati svojom ogorčenošću glede moje neangažiranosti u održavanju ovog bloga. Iskreno da kažem, već sam nekoliko puta razmišlajla o tome da ga prestanem pisati, no nekako me uvijek nešto sprijeći. Valjda mi je previše žao ili jedsnostavno ima preveliku sentimentalnu vrijednost. Dobro, ja sam inače sklona vezati se uz stvari, pa makar one bile i posve beznačajne.
Uglavnom, kako ovo ne bi ispalo poput istresanja nekakvih mojih bezvrijednih misli. Pokušat ću ovaj post uobličiti u kolko-tolko smislen tekst...

I, što je novo kad mene...?
Pa eto, došao je i 06. 01... danas mi je rođendan. 17 godina.... nekako ne mogu vjerovati... to mi se čini tako malo. Valjda sam se uozbiljila u posljednje vrijeme, osobito kada prevrtim kroz glavu svoju 16-u... toliko sam sranja napravila, toliko sranja doživila kroz tu godinu, čini mi se da će 17-a biti mirnija, ali kako se kaže – nikad ne reci nikad... =)
Barem sam se danas nakon ponoći – dok sam još bila vani – baš lijepo provela...

U zadnje sam vrijeme počela intenzivno čitati poeziju (Baudelaire, pjesništvo francuskog romantizma, Blake) i osjećam kako me to pomalo zatupljuje. Ne u smislu da sam oglupavila, nego mi zagušuje inspiraciju...
No to je uvijek tako – netko tko piše pjesme rijetko će kada pronaći inspiraciju u poeziji, kao što će slikar rijetko kada inspiraciju pronaći u nečjoj slici. Nravno da postoje iznimke, ali ja govorim u globalu. Slikar će, recimo, učiti i usavršiti svoje slikarsko umjeće pomoću slika, znanja i spoznaja starih majstora, no inspiraciju će pronaći u pjesmi, fotografiji ili nećemu trećem...
Uzet ću sebe za primjer, mada sam ja još daleko od bilo kakvog umjetnika, no tako mi je najlakše izreči neku misao. Što se tiče slikanja tu se još uvježbavam i obićno radim po nekim jasno zadanim motivima, tako da baš i nisam mjerodavna, ali kada pišem pjesme inspiraciju pronalazim doista svugdje samo ne u poeziji. Puno će me lakše nadahnuti pjesma nekog banda, svakodnevne situacije ili pak izjave mojih prijatelja. Smiješno mi je, katkad, čitajući pjesmu sjetiti se sitnic koja ju je potakla i koja sad, kako se čini, nema apsolutno nikakve veze s gotovom pjesmom.
No to je obično tako, kao što sam napisala u predhodnom postu – od sičušnih se detalja izgrađuju i stvaraju neke mnogo veće stvari.

Baš mi je sad tokom pisanja pala na pamet još jedna stvar... odnos slike i fotografije.
Fotografija prikazuje ''upravo taj'' trenutak uhvačen i zaustavljen u vremenu, no slika je nešto sasvim drugo. Iako se čini da jednako vjerodostojno prikazuje isti trenutak, zapravo nije tako. Htjeli – nehtjeli dok slikamo jednostavno mora doći do pomaka, jer i najmirniji model nije posve miran. Uostalom, za naslikati sliku, ako se ona nastoji prikazati realističnim preslikavanjem motiva, potrebno je određeno vrijeme, a ako ništa drugo – za to se vrijeme pomaknu barem sjene na motivu. Tako da slika, čini se, prikazuje svojstveno ''međuvrijeme'', tj. određeni pomak vremenna, a još ako u obzir uzmemo perspektivu, ona doista postaje prava iluzija stvarnosti. Zato, ako malo pomnije razmislimo apsolutno svaka slika dobiva kubističku narav, odnosno na jednom prikazu preslikava određeni vremenski period.
Dok fotografija uvjerljivo i u sekundu točno prenosi stvarnost, slika prenosi vrijeme, koje sudeći po svemu, uopče ne postoji, jer dok smo npr. jedan dio pejsaža počeli oslikavati u devet, drugi smo završili tek u podne, što ukljućuje i određene promjene u prirodi, kao npr. putanju sunca. Stoga bi mogli reči kako fotografija prikazuje trenutak, a slika vrijeme, te bi kubizam, u cijeloj toj priči, mogli protumačiti kao ''izam'' koji je nastoja, katkad vrlo naglašenim pristupom, prikazati ono što svaka slika nosi u sebi – pomak u vremneu, tj. vrijeme koje zapravo ne postoji.

Možda ta moja teorija i nije točna ali čini mi se prilično uvjerljiva...
No sad me zabrinjava jedna druga stvar – počinjem samu sebe podsječati na neka, iscrpna, školska predavanja o likovnosti, a nisam baš sigurna je li to dobar znak....?

I jedino što mi sada preostaje jest pozdraviti vas i zaželiti si sretan rođendan... =)

...


Post je objavljen 06.01.2007. u 14:33 sati.