Sjećam se da sam još u srednjoškolskim danima doživljavala srijedu kao nekakav prijelomni dan u tjednu, možda zato što je srijeda sredina tjedna..no redovno sam u pola 11 navečer na HKR-u slušala emisiju Svjetiljka u noći velečasnog Antuna Sentea..svaka njegova emisija bila je posebna..neko vrijeme (točnije nekoliko godina) te emisije nije bilo jer je vlč.Sente otišao u Rim i iznenadila sam se kad sam prije mjesec dana ponovno vratila stanicu na HKR i čula tu emisiju..jučer je tema bila o povjerenju...više se odnosila na europski susret mladih iz Taizea u Zagrebu...baš sam se nekako uživila u njihove dojmove i bilo mi je lijepo slušati njihove doživljaje...sjetila sam se svojih putovanja na nacionalne susrete mladih u Osijeku (dobro, tu sam domaća), Šibeniku i Puli...i poseban je to osjećaj kada vjera spoji mlade na jednom mjestu i u molitvi...no htjela sam reći kako se o povjerenju najprije uči u obitelji, ma obitelj je temelj za sve vrijednosti koje čovjek stekne u životu..onda dođe povjerenje u prijateljstvu...treba imati hrabrosti i odvažnosti dati drugom čovjeku komadić sebe s povjerenjem da ga neće izgrati...a onda veze...meni se to podrazumijeva da ako sam s nekim onda jesam i nema ništa i nikog drugog sa strane..neki pretjerani ispadi ljubomore, posesivnost za nekim u svakom trenutku kada ta osoba nije s tobom meni je nedopustiva i smiješna i nisu mi jasni takvi ljudi...a još manje su mi jasniji oni koji su toga svjesni a ne idu naprijed da to riješe...a onda brak...nešto što je zauvijek...
mislim da je povjerenje visoke cijene iako ga se omalovažava takvim čudim ljudskim postupcima i to dovodi čovjeka da se izgubi u svemu...
povjerenje se gradi i treba dugo vremena za to, a tako malo da ga se sruši..
.......
Budite vi svojim povjerenjem nekome svjetiljka u noći...
Post je objavljen 04.01.2007. u 21:05 sati.