Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/antiturbofolk

Marketing

Kada postane sve Turbo....

Prođoh Splitom prije nepuna 3 dana. Treća urbana metropola Rvata stenje pod turbo-folk opsadom. Iz 90 posto birtija trešti cajka. Stenje i svršava na sve strane. Poslovično "urbani grad" Split djeluje ko najveće selo u zaleđu Hercegovine.

Sisate turbo pichke prkosno nose turbo sise i turbo tašne. Drmaju gradom svojim kičastim bluzama koje turbo lepršaju iznad turbo golog struka. Izlaze iz turbo makinja. Furaju turbo dobre i istaknute guzice. I pale se na turbo tipove. Turbo oči su im turbo prazne. U njihovim turbo društvima na tapeti su turbo teme. Đe si majke ti, ša ima , oklen tebe, jes čula itd.... (danas je u sred Splita tako tešku čuti Splitski naglasak)

Grad doseljenika (iz dalmatinske, bosanske i hercegovačke zagore) Split počinje svoj turbo malograđanski put izgradnje zagrebačkog kompleksa. Preziru turbo "seljake" sa strane. Nazivaju ih turbo pogrdnim imenima iako sami doseljenici uglavnom u turbo truležnim društvima.

Ovo navodim samo kao primjer što je u stanju turbo kultura učiniti od grada koji je nekada imao dušu. Ono što nije učinio rat dokrajčit će turbo pokret.

Što je turbo i je li toliko bezopasan? Onaj Rambov citat u par crtica sve objašnjava. Turbo folk je svako sagorjevanje naroda. Ne samo u folku. I rave party je turbo.

Turbo generacija simptomatična je skupina za istraživanje. Zavladali su odavno prostorima ex Juge i šire se ko kuga. Hrvati opsjednuti ovom kulturom u kultorološkom i civilizacijskom smislu odavno su postali Srbi. Međutim turbo folk pokretu uspijeva poći za rukom ono što ni jednom do sada nije.

Oni naime opstaju. Nameću se kao jedini ispravni. Ne toleriraju ništa drugačije. Ništa što nije turbo. Njihov stil života je općeprihvaćen jer je usko vezan uz turbo potrošačko društvo i turbo kapitalizam koji je postao turbo svakodnevnica. Iako su pravi trubo folkeri po prirodi i uživatelji droga, kriminalci i u pravilu veći psovači od drugih društvenih skupina zanimljivo je da njihv stil življenja biva toleriran (prati li tko Sabor RH?!)

Crkva se naime češće obrušava na rokere i metalce. Duga kosa znak je policiji za rutinski pretres. Policija rjeđe radi raciju u narodnjačkim kafićima od onih drugih.

Tko bi rekao da su ti turbo glupani tako mudri. Turbo folkeri u startu su se slizali s onim što je nesavladivo. Crkvom i vlastima. Oni se uljuđeno šišaju. Nose fine košulje i veliki križ oko vrata, pardon među sisama. Sa policijom su na "di si rođo". Sa fratrima su isto OK iako im Isus izlazi iz usta bez ikakva povoda i misli. Čisto k'o poštapalica.

I ovi, crkva i vlasti, su ih popušili. Koliko ste puta od vladajućih profitera čuli pamflet: "Očuvanje naše kulture i jezika naš je glavni cilj" i koliko puta nakon toga ste otišli i disko istog tog političara na turbo zabavu? Jozo Marić primjerice ove godine nije dao marke za WH Fest , za naš festival koji njeguje našu kreativnost. Njemu je to strano. On financira i voli samo srpsko. Tapše Fabus i pušta glazbenu uniju na čijem je čelu također nekakav poltron Marić da bez ikakvih poreza kolonizira cajkama ove prostore. Razumljivo, velika lova sliva se u džep i Marićima...

Malo je to jadno. Jer ako išta u sebi nosi i propagira svih sedam smrtnih grijeha i kriminal kao način življenja onda je to turbo folk kultura, pokret koji je u manje od jednog desetljeća tisućama Hrvata isprao mozak, duhovno ih doslovce uništio a od budućih pokoljena načinio isprazne turbo potrošačke lutke koje će ostatak života provesti u pukom vgegetiranju i saniranju posljedica iz turbo mladosti. I sve će to opet netko morati platiti. Marić, vjerujte neće.

Turbo je nešto opako kao Borg - "Svaki otpor je uzaludan" :


Turbo kultura ne priznaje prirodnu ljepotu. O nutarnjoj da i ne govorim. Što je to uopće rekla bi glupača Karleuša na koju otkida naša mladost. Njoj je ionako najbitniji adut kod žene "polni organ". (Pogledajte ovu izjavu - Karleuša i Mozak). Na cijeni je turbo degradacija žene i ljudskog tijela, turbo sise koje ako nemaš moraš kupiti u turbo kirurga. Za lovu se pobrini kod turbo kamatara. Sise ćeš onda turbo skupo platiti. Turbo podavanjem kamataru u najgorem slučaju, ili najboljem? I tako stvari idu sa svim ostalim. Turbo guza. Turbo noge. Turbo usne. Turbo nakit. Turbo odjeća. Turbo izlazišta. Turbo makinje. Turbo fukodromi. Turbo jebači.

Prakticira se isključivo turbo sex. U njemu se do u tančine kopiraju porno scene iz turbo core pornića. Čak je i snošaj postao turbo snošaj. Potpuna depersonalizacija. Sve mora biti kao na TV-u. Krajni stadij hedonizma. Tako nastaje i nov fenomen - mega turbo brakovi turbo djece koji se turbo brzo raspadaju. Turbo udar na instituciju obitelji. Sve postaje turbo isprazno. Na cijeni više nije niti jedan jedini ideal. Sve postaje bezvrijedno. Cijeni se samo ono što je Turbo. A tu ideala nema. I Crkva opet to sve mirno gleda a turbo svakim danom rovari po svim temeljima Crkve. Šire se fame o masonima , bjelosvjetskim ovima i onim a turbo mirno piči svojim zacrtanim putom.

Kada ste zadnji put čuli nekog rokera , pankera ili metalca kako govori : "Prchio te Is***", "Jeb* ti B** ma*** ...", "Naprchim ti se ovog i onog". Aj budite iskreni pa recite iskreno kojem miljeu obično pripadaju ti turbo psovači? A opet udari redovno idu po "dugokosim i bradatim anarhistima" koji pazi ih mamicu im prksonu pružaju čak i neki otpor??! Koliki dio ljudi za koje znate da su u komuni imaju dugu kosu i pripada ne-turbo društvima a koliki su samo fino podšišani turbo ovisnici? Još jedan sveprisutni brutalni turbo stereotip.

U turbo pokretu ne troše se droge koje su jeftine i koje nisu turbo. Turberi ne kupuju travu, ecstazy je jeftin, to je za pedere. Elita turbo generacije na skupim je koktelima i bijelim turbo linijama. Jer jedino je "bijelo" turbo .

I tako biva već godinama, vrtimo se u krug koji je u cjelini turbo krug i čija vrtnja postaje turbo nepodnošljiva. Turbo više nije samo glazba. Oni koji tako misle brzo se razočaraju. Turbo način življenja za sobom ostavlja turbo duboke ožiljke. Duboke i nekoliko metara pod zemljom. Sa turbo mramornim spomenikom iznad, na kojem stoji neka turbo srcedrapajuća posveta mladom turbo nesretniku. Cijela Hrvatska je to osjetila i osjećati će još godinama. Sve dok jednog dana nešto ne pukne. Što točno, ne znam, al nešto pući mora.... Možda Turbo?

Do tada sretan vam još jedan turbo dan u ovoj ispraznoj i turbostereotipnoj kraljevini turbo idiota....



Post je objavljen 04.01.2007. u 19:44 sati.