SDP-ov i HDZ-ov „Savez za Europu“ PROMIJENITI ĆE USTAV KAKO BI OMOGUĆIO BALKANIZACIJU HRVATSKE
Mnogi su naivno pomislili kako je Mesićeva nedavna najava mogućnosti velike parlamentarne koalicije HDZ-a i SDP-a još jedna predsjednikova šala, prigodni blagdanski vic upućen hrvatskoj javnosti iz Predsjedničkih dvora. Međutim, nije baš tako. Mesićeva izjava o savezu Račana i Sanadera zlokobno upućuje na ponavljanje scenarija prije izbora 2000. godine, kada su potkraj 1999., tijekom bolesti predsjednika Tuđmana, Račan i Budiša otišli u London kako bi potpisali u tajnosti u Blairovom kabinetu, memorandum o onome što će njihova koalicijska vlast učiniti nakon što zauzme Banske dvore, samo nekoliko tjedana kasnije, u siječnju.
Tom su, prilikom, podsjetimo naivne i zaboravljive, ili pak one koji još nisu čuli ili pročitali tu informaciju, Račan i Budiša potpisali obvezu da će dokrajčiti Hrvatsku vojsku, otpustiti ratni domoljubni kadar iz vojske i policije, te započeti tzv. „strukturne reforme“ u Hrvatskoj, što je zapravo imalo značiti svekoliko desuverenizaciju hrvatske države i konačno slom njezine neovisnosti i samostalnosti.
Račan i Budiša taj su posao poslušno započeli, a njegovo dovršenje kasnije je Račan predao Sanaderu, koji se očito o istim stvarima dogovarao sa istim centrima moći izvan Hrvatske. Ivo je tako preuzeo od Ivice izdajničku štafetu prodaje hrvatskih nacionalnih interesa.
Ništa osim međunarodnog pritiska i financija nije niti te 2000. moglo ujediniti tzv. „šestorku“ i njezine čelnike. Jedino financijski interes i obećane pozicije moći od strane tzv. „međunarodne zajednice“ rezultirale su na kraju stvaranjem vlasti koju danas poznajemo kao „trećejanuarski režim“.
Danas su okolnosti jednake. Europski centri moći žele pod svaku cijenu spriječiti da suverenistička opcija u Hrvatskoj dođe na vlast. O tomu su višekratno zadnjih tjedana razgovarali sa Sanaderom i šef HDZ-a, ili bolje rečeno stečajni upravitelj HDZ-a upozoren je da ukoliko je potrebno mora ući u široku koaliciju sa Račanom i Pusićkinim HNS-om, kako bi se nastavio zacrtani „reformski put“ diktiran iz administracije Europske unije, ponešto iz Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, te od strane najvećih financijskih investitora u Hrvatsku. Skraćeno, Bruxelles je naredio Ivici i Ivi da ovoga puta zajedno ponesu izdajničku štafetu i dovrše posao započet 2000., a nastavljen dolaskom na vast Sanaderova HDZ-a 2003. Mesić je u toj priči samo posrednik svojih političkih mentora iz sjedišta EU.
Glavni uvjet koji su Sanaderu Račanu postavili u Europskoj uniji jest konačna desuverenizacija Hrvatske hitnim promjenama hrvatskog Ustava, ukoliko osvoje vlast na predstojećim izborima 2007. godine. U tom slučaju Sanader i Račan u „Savezu za Europu“ moraju promjenama Ustava omogućiti pristupanje Hrvatske regionalnim integracijama Zapadnog Bakana, pa tek potom Europskoj uniji, ukidanjem ustavnog ograničenja kojim se brani stvaranje bilo kojeg oblika obnovljene Jugoslavije.
Doduše, Sanader i Račan doista ne žele Jugoslaviju. U svojem izdajničkom podaništvu svakoj naredbi koja dolazi iz eurobirokracije oni žele stvarane Balkanije i guranje Hrvatske u još gori kolonijalni položaj, kojim bi se njezina pozicija beznačajne kolonije učvrstila na prilično dugo vrijeme.
Birači će tako i 2007. biti pred istom odlukom kao i 1990. – Hrvatska ili Jugoslavija? Hrvatska ili Balkanija? Sanader i Račan ovoga puta biti će kandidati jedne fantomske organizacije koju pamtimo kao SKH – SDP.
Hrvoje Jurković
Post je objavljen 03.01.2007. u 22:14 sati.