Ljubav je dio mene. I Ona je dio mene. U meni zivi.
Nisam ono sto sam bio prije nekoliko godina. Odnosno, ono sto je bilo prije nekoliko godina nisam bio ja.
Koliko je bitna sva moja proslost? Ponekad se cini u potpunosti nebitna jer Ona nije bila dio mene, nisam bio svjestan Njenog postojanja. Bilo je raznih stvari u proslosti. Prolaznih zaljubljenosti. Bilo je smijeha. Bilo je veselja. Bilo je tuge. Bilo je zbunjenosti i izgubljenosti. Osjecaja izoliranosti od ovog svijeta i ljudi. S vremenom Avu pocinje prihvacati svijet kakav jest. Nikad u potpunosti. Pa gleda druge i na licu im vidi zainteresiranost za ovaj zivot, nekakav odraz zadovoljstva. Mozda lazan izraz? I Avu proba. I dok isprobava razne stvari, neke od njih se u pocetku ucine prihvatljivim i zanimljivim. Nesto tjera covjeka da ipak proba biti dio toga svijeta. Nakon dovoljno dugo vremena postaje jasna besmisao toga. Sklopis usi i mislis kako neces cuti ono sto je ocekivano. Ipak dosta toga znas. Instinkt je opaka stvar.
Koliko je bitna moja buducnost? Odabrao sam svoje. Birao sam cijeli zivot, mijenjao i razvijao. Najbolje je kada se vratim samome sebi i budes iskren, onakav kakav si i nastao. Nedavno sam izabrao bitne stvari. Kako stvari idu, bit cu sam, a Ona samo pasivni proizvod moga uma i srca. Gledam svoj identitet, svoje postojanje, opis sebe, koliko je ispunjeno ono sto u sebi smatram bitnim. Ubio bih se, ali nista time ne dobivam. Ionako cu s vremenom umrijeti. Svakih par minuta kroz moj um prodje neka slika gdje smo zajedno, spojeni ljubavlju pa koliko god izgubio nadu, uvijek nesto ostane.
Ljubav je sve. Nekad sam zivio drugacije, opet nisam bio ispunjen. I drugi veliki ciljevi su najcesce neostvarivi. Mnogi ce reci kako sam im se nekada vise svidjao. Tko je to bio? Ocito netko prolazan, propast tog identiteta koji se pokusao razviti je bio neizbjezan. Kada imas super ciljeve, a svijet je ruzan i mucis se i stvari ne idu kako bi trebale, Avu je nesretan, nezadovoljan. Toliko toga ima, komplicirano je sve to uopce opisati. U jednom trenutku Avu je vidio super priliku. Zaljubljivao se u jedno veoma posebno bice. Odlucio je prihvatiti tu ljubav kao onu pravu zivotnu i najjacu ljubav. Odlucio se potruditi oko ljubavi, ojacati ju. Ako dovoljno jako i dovoljno dugo voli, voljet ce i Ona njega. Uvjeren sam da volim dovoljno jako. Za vremenski period ne znam. Ali jos nista od toga. Prilika se pojavila i Avu je izabrao tu priliku. Zivot je sada opisan jednostavno: kroz tu ljubav. Nista ruzno i lijepo nece biti jace izrazeno od toga. Dok je covjek zaljubljen, ne vidi neke stvari, npr. vlastitu sebicnost. Uz ljubav, Avu podrazumijeva da i Ona njega voli. Zajeb! Ali bar je zivot jednostavniji, jasnije definiran. Mozda Avu pobijedi svoju sebicnost. U pocetku je postajala samo prava i iskrena ljubav. Kasnije sebicnost dolazi do izrazaja, zelja za sjedinjenjem i posjedovanjem bar dijela Njenog bica. Javlja se i strast, opaka i jaka. Kao neki otrovi. Ako otrovi umru prije mene, bit cu opet onako sretan. Sasvim nevino i iskreno. Bit ce dovoljan pogled. Ili treptaj. Ili miris. Ili trag. Mozda cak i uspomena.
Nastavit cu traziti i istrazivati. Ne znam jos u kojoj mjeri. Smatram da sam bitnije vec vidio.
Neki dan sam razmisljao. Jasno je kakvi su moja sreca i zadovoljstvo. Zamisao je otprilike ovakva: dok cekam, mogao bih pomoci drugim bicima da budu sretnija. Ovime ce Avu s vremenom dobiti odredjenu dozu zadovoljstva. Cini mi se lakse uciniti druge sretnijima. Hoce li Avu krenuti ovim putem? Svijet te ceka…
Post je objavljen 02.01.2007. u 22:43 sati.