Ostadoh da vas izbrisem iz sjecanja. Pozelio sam se biti slobodan i pojednostaviti sliku. Obrisati ju spuzvom s razredne ploce. Nema vas vise. Zadrzat cu samo najblize kao rodbinu ili vrlo bliske prijatelje. Vas moje dame i dragi susjedi vise nema. Dobar osjecaj slobode i neka razdragana misao poce trcati po meni, s lijeva na desno pa poput osmice se zavrti i tako dok ne isceze u noci. Gledam u mutni prozor jos mutnijeg jutra sav sretan da se nista ne vidi ni vani ni unutra vec se samo naziru neke nepotrebne sjene, citava atmosfera oblici slobodu neokaljane Van Gogove zute u sred dosadnog klera. Ponovna mogucnost izrazavanja ! Sto mi je trebalo toliko cekati da se oslobodim stege ? Noseci vas citav zivot u sjecanju i mjereci svijet vasim iskustvima nisam uspio pronaci potpun razlog zajednistva pa sad ostavljam slobodnoj misli, volji i zelji da sama odluci ako uopce treba bilo kakva odluka. Mozda je dovoljno biti. Vi koji ste mrtvi, vama se vise ne obracam Vas posao je biti mojim andelom zastitnikom kao sto ce i moj biti da cuvam nekog svoga. Od zla. Ja jos moram ovdje na zemlji potraziti neke razloge a onda cu vam se i ja pridruziti, ne brinite. Vi zivi, slobodni ste od danas svake moje kriticke misli. Radite sto god vas je volja, moje je provocirati vas dok ne puknete u samoci. Ko baloni prenapuhani previsoko. Ali ne zato sto mi smeta vase prisustvo , sigurno ne , vec zato sto vas uvazavam kao sve slucajnosti oko mene. Nema se vise vremena cekati , to sam htio reci. Dosadilo mi je pa odoh sam. Puno pozdrava sa sjevernog i hladnog dijela svijeta, Malo sam vas, nadam se, zabavio svojim oslobadanjem i to je to, za ostalo vec cete se sami pobrinuti.
Koliko nam je jos lijepih veceri uz vatru i prijateljstvo ostalo, koliko jos pogleda voljene a nedirnute zene, koliko jos ljeta i uvala? Koliko jos puta cemo sami lutati otocima srednje Dalmacije s ruksakom na ledima i slobodni od svega. Koliko jos puta mislite cuti kako "mudro" zbori neka osobe koja spava s vama o tome da ste previse pili ili da ste rekli nesto sto njima nije bilo drago pa su se uzvrtili na jebeno laznim tronovima,? Koliko? Koliko puta ce vam jos reci da ne vozite prebrzo ili da cuvate neku knjigu zato i zato. Odjebi, pomislim, vrijeme je za francuske sansone! Zivio Zak Brel i njegov po grobu kolega Gogen i sve njihove ljubavnice na otoku O'Tomatou u juznoj Polineziji. Vrijeme je gospodo da se preraspodjelimo...
Post je objavljen 02.01.2007. u 06:46 sati.