Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/chandale

Marketing

...Radio Ga-Ga...

Frikin ol dej long…
zato što sam tipično žemsko, tugujem nad svojom sudbinom, cmoljim, kmečim, njurgam, cvilim, plačem, ukratko-žalim se, a nikako da se pokrenem po tom pitanju. Nikako da uzmem stvar u svoje ruke i počnem…u najgorem slučaju šivati…
I opet će sve završiti na tome da se zadovoljim sa nečim već viđenim, i ponovo, po ko zna koji put, bit ću, a opet u neku ruku neću biti zadovoljna…
Je li se netko u cijelom ovom prethodnom dijelu zapitao nad čime si ja to uopće toliko razbijam glavu?

NOVOGODIŠNJA NOĆ…pressing sa svih strana, a di ti ideš? A šta misliš obući? A kako ovo, kako ono?
Da.
sve do danas sam se namjeravala spič*ati i slickati za taj legendarni doček…a sad već?
Ne ide mi se nikamo, gledala bi najradije vatromet s prozora svoje sobe, u svojoj finoj, mekanoj, toploj piđamici koja je srećom po najnovijem kriku mode, ha…a možda da u njoj izađem?
Da…
Ma serem, ide mi se van, ful…
I bit će nam dobro, sami ćemo sebi napraviti da nam bude dobro, unatoč cicikama i preseratorima koji će baš iz nekog razloga htjeti kvariti doživljaj, a uvijek ima takvih.

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle kao što rekoh, u najgorem ću slučaju sutra uhvatit iglu i smislit nešto…
U svim slučajevima boljim od toga izlazim van u nečem već viđenom. Ha, da. Uostalom, crvene čipkaste naguznice olitiga tange još uvijek nije nitko vidio, crveni detalj, kaže mama, mora postojati…gdje god.




Krećemo dalje?
Slovenija je mala zemlja, nije li tako?
Ali očito je dovoljno velika kad u nju treba pobjeći i sakriti se ne bi li se izbjegle posljedice varanja cure…
Neki su dečki neopisivo divni, krasni, nezamjenjivo mekani i podatni, sve što si svaka cura može poželjeti sve dok si nekaj ne spiju, ak se razmemo, ne.
Kad bih rekla kako suosjećam s njom vjerojatno bih lagala iz prosto jednostavnog razloga, mislim da taj jadni curetak za pola bisera njenog najdražeg, so called dečka, nema pojma.
Žao mi je nje.

Dečko prevari curu, okrivljeni treba biti samo i isključivo on.
Bez nepotrebnih opravdanja.
Vjerojatno bih drukčije razmišljala da sam bila povrijeđena u cijeloj toj priči, ali pošto nisam, s ponosom objavljujem kako nešto konačno mogu objektivno sagledati…



Pa me onda ljudi pitaju zašto ne vjerujem u ono što neki tako naivno zovu PRAVOM LJUBAVI …
Jesam li negdje daleko u prošlosti primila ogromnu pljusku stvarnosti za koju ni ja ne znam da je postojala?
Jesam li postala nemoralno bezosjećajna?
Jesu li me određene situacije primorale na gubitak srca?
Kada sam i zašto postala ovako ogavno hladna?

Nije da ja u nju ne vjerujem, baš naprotiv…
Ali jednako tako mislim da je ovo vrijeme postalo neobjašnjivo okrutno. Svatko će od nas prije ili kasnije upoznati Onog nekog koji će biti kao stvoren za nas…prije ili kasnije…
Možda čak i više njih.
Samo ne sada, i ne ovdje.
Još smo uvijek mladi…premladi, zeleni, oh…jako zeleni.

Željela sam se javiti dok smo još uvijek u 2006.
I trudila sam se, stvarno sam se trudila da nakon niza negativno nastrojenih postova, s trunkicom pesimizma u svakom, napišem jedan relativno čiring ap, ali očito mi nije pošlo za rukom.
Nije ni važno, bitno da se ja dobro osjećam…

Image Hosted by ImageShack.us

Dvije i šesta?
Lagano na izmaku, bilo je divnih dana, bilo je i onih manje divnih…
Mislim da sam većinu stvari s prošlogodišnjeg popisa uspjela iskrižati, da.
Novogodišnje odluke?
Who cares… nema ih…zasad.

I na kraju, naravno, jer ja ne bih bila ja da ne završim s hrpom patetičnih «ostajte mi dobri, lijepi i pametni» želja…
ako se ne čujemo prije (a vjerujem da nećemo)…
Dajte si oduška, dočekajte tu legendarnu novu točno onako kako vi to želite.
Samo plivaj plivaj, plivaj.
wink


Post je objavljen 30.12.2006. u 13:35 sati.