Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/3xy

Marketing

Čuvar

"T-Tobey?", zbunjeno sam prošaptala. "M'da, morate smjesta odavde otići", užurbano je govorio. "Slušaj me... Niste više na sigurnom. Ovaj dvorac je postao sami izvor zla. Kraljica je oteta. Čim je izašla iz dvorane, netko ju je čarolijom izbrisao", govorio je.
"Iz-izbrisao...", osjećala sam kako me preplavljuju trnci. "Znači izbrisao iz ovoga svijeta... Prebacio u Mjesečevu pustinju."
Duboko sam disala. Ovo je bilo previše za mene; otmice, ubojstva, pobunjenici, TOBEY,....
Gurnuo me van. Na odbljesku munje jasno sam mu vidjela lice. Ožiljak na usnici, sive oči... Oči koje definintivno nisu Tobeyeve...
"Odi po prijatelje... I BJEŽITE!", povikao je skočivši s prozora u svjetlosti munje. Tresla sam se od straha, ali sam svejedno odjurila hodnikom po ostale. Skupili smo se u predvorju. Vika je još uvijek odzvanjala dvorcem. Čula sam vlastito srce kako kuca. "Idemo!", povikala je Hella trčeći prema izlazu. Trčali smo blatnjavim putićem dok nam se kiša sve više i više upijala u odjeću. Išli smo prema samom izlazu iz zemlje Zorian. "Još malo, još samo malo!!!", bodrila nas je Prudence.
Napokon smo došli do vrata izmoreni, prokisli i smrznuti... Prvi put smo išli kroz ta vrata jer smo obično išli čamcem ili drugim "sredstvima".
Točno kada je Keira prva zakoračila na izlaz, ispred se pojavila jedna crna prilika. Mlad čovjek, rekla bih. "Kuda?", upitao je. Napravila sam grimasu kojom se ne ponosim baš previše. ^^ "Možemo li, moooolim te, van?", upitala ga je očajna Spatt (kao i svi mi) cvokočući zubima.
"Kakvi god uvjeti bili, ne, ne mogu vas pustiti van bez lozinke", smireno je odgovorio. *Je, njemu nije zima, a?*
Hella je uzvratila misao: *Ma tko ga šljivi, idemo prek ograde!* "Haha, ni preko ograde ne idete bez lozinke", nasmijao nam se. "Ti... Hella..?", još uvijek sam bila zbunjena. "Odlično, sad i čuje što mislimo!!! AAAA!!! Dosta mi je!!!!", rekla je iznervirana Mary i potrčala prema ogradi. "Ne da mi se natezati, ja IDEM PREKO!", odlučno je rekla i preskočila ogradu. Nekoliko sekunda smo mislili da je zaista uspjela, ali odmah zatim se čula vika, zatim Maryino "Ne, neću!!! AAA!", i zatim smo vidjeli kako je nešto baca preko ograde. Doslovce je pala na dupe ispred nas. Čuvar se i dalje smiješkao iako sada već podlo. "Ej, ti! U čemu je problem?!", rekao je Joshua sada već ozbiljno. "Ako se hoćeš tući, nema problema!", rekao je zasukavši rukave. Čuvar je zijevnuo, ispružio ruku i nekom ludom silom odbacio Joshuu skoro pa do jezera. "Wow", zadivljeno sam gledala. Ostali su otrčali prema Joshui... Čuvar je imao pelerinu, i nešto je bilo tajanstveno, čak bih se usudila reći; čudno na njemu... "Ljudi, ajde, probat ćemo nešto dr... *kašljuc, kašljuc*.. drugo.. Ajmo", rekla sam. Krenuli smo tresući se svi do jednoga. Izraz na čuvarevom licu se promijenio. "Čekajte!", povikao je za nama. Podlo sam se osmjehnula sama sebi. Plan je uspio (izigravali smo siročiće). "Možete proći", rekao je, "ali pod uvjetom da nađete Loreannu". "Loreanna?", upitali smo. "Da. Moja ..Nema veze. Uglavnom, Magress ju je otela. Ako treba, posudit ću vam svog Yanga", rekao je sada glasom očajnog čovjeka. "U redu", rekao je Joshua. "Shvaćamo te", nadovezala je Spatt. "Potpuno", završila sam.


Post je objavljen 29.12.2006. u 15:51 sati.