Marketing
Zatvoreno zbog inventure!
Filini su Mare bali…Finila je i godina ova…Kakva je bila??
Mogla je biti i bolja
….A mogla i puno, puno gora…
Kad sve zbrojim i oduzmem, nisam loše prošla…
Novu sam dočekala u hotelu u Vodicama..Južina je cipala dva dana, ali koga briga kad je ekipa dobra, a hotel udoban i topao?
U ožujku sam proslavila okrugli 40-ti rođendan na nezaboravnom partiju za ekipu…Bilo je puno dragih ljudi (otprilike koliko i godina) ića, pića (i mladića), kateringa, Dj-a, karaoka, lutrije…pivalo se na kraju uz gitaru do 6 ujutro…Svi me pitaju kad će repriza…Ha,ha što se mene tiče neće skoro…Sad ja čeakm vaš poziv pa da ne moram ni o čemu razmišljati..
Dobila sam svašta nešto: krasne bižuterije (volim đinđe i to ti je), prekrasne knjige, puno lipih sitnica…I lipu uspomenu s masu fotki, DVD-om da pokažem unucima kakva je baba mačka bila...ako se ko u to vrijeme uopće bude sjećao što to DVD bješe
U travnju sam kupila novi auto, koje mi je nepoznat netko razbio na parkingu sedmi dan.
Takve sam sriće…još nisam bila ni kasko uplatila
Ali o svemu tome ste mogli čitati na mom blogu, kojeg sam iz čista mira i bez priprema počela pisati u svibnju...Prije toga sam redovno svaki dan visila na blogu.hr i čitala svoje omiljene pisce: Kraljicu Wandu, Vječno nesritnog Mladogtatu,Duhovtiog Kumfathera, Zanimljivu Tiju, pa onda jednu preljubnicu koja više ne piše...
Ma bilo ih je još, ali oni su meni najupečatljiviji bili.
Stalno obećavam sebi da ću:
-staviti fotke (ne svoje, o to ne!)
-staviti linkove
-promijeniti dizajn
-malo ga osvježiti..
ali... ili ne stignem..... ili mi se ne da.... ili idem po sistemu: pusti me stat
13.6.-e taj mi se datum duboko usjekao u pamćenje...Tada su me zvali iz poliklinike da mi je stigao nalaz sa sistematskog i da mi papa test nije u redu.Tog dana je počela Kalvarija pretraga, čekanja, ponavljanja nalaza…koja je trajala puna tri mjeseca …i koštala me živaca…ali ne i života
Sve je dobro što se dobro svrši!
Ljeto je prošlo uglavnom ugodno, pola u Splitu, pola u Bolu, i sve bi još ljepše bilo da nije u podsvijesti stalno: ajme kad će nalaz, ajme kakav će biti, ajme ovo, ajme ono
Na kraju sam sve dočekala...pa i operaciju početkom rujna, nakon čega je slijedio nalaz tkiva koje je odstranjeno...Srećom sve je bilo "čisto" bez bilo kakvih promjena na stanicama (ovaj opis mi ljepše zvuči od "one" riječi" koja se za tu bolest upotrebljava)..
Nakon toga slijede listopad i studeni, nikavi bitni događaji, u prosincu prvi papa nakon operacije, nalaz sasvim ok, slijedeći za pola godine…
Naravno, svo ovo vrijeme sam vodila svoj uobičajen život: radila u surovom kapitalizmu
koji nikoga ne štedi, odlazila na poslovne i manje poslovne puteve i seminare, odgajala svoje Kauboje-Strarijeg i Mlađeg, koji su mi ipak najveća radost u životu.
Priznajem: na dane me sataru do kosti, nemogući su, svađaju se, tuku, pa ljube , pa opet ispočetka...
Na kraju balade oni su zaista moj jedini i pravi kapital i vjerujte mi: svakim ih danom volim sve više, i svakim im dan to ponavljam i riječima i djelima. I vide oni to-i ljubav uzvraćaju na isti način.
Negdje sam pročitala da je najljepše zaspati nasolnjen uz lice svog djeteta, i to je jedna jedina istina.
Da ne bude zabune, tu je i Zakoniti, njega baš ne spominjem previše u postovima, ali i on je konstanta i oslonac u mom životu, on je (bar što se bloga tiče) Čovjek u sjeni.
Bože moj, tu su i razni obožavatelji,svake vrste: mlađi i straiji, zgodni i manje zgodni, zabavni i naporni (kako koji), sve u svemu ne previše bitni, ali ipak uljepšavaju život..
Šećer na kraju: sve moje divne prijateljice s kojima sam se zaista ovu godinu naizlazila ko nikad do sad
Povodi su bili razni: od uobičajenih rođendanskih večera, preko neplaniranih kava koje bi jutrom završile …E to je zaista bilo super.
Plesala sam i smijala se noćima zajedno s mojim dragim raspuštenicama. Svaki im dao!
Tu ste naravno, i vi, dragi moji virtualni prijatelji…Hvala vam na svim komentarima podrške, kao i na kritikama, i njih treba znati primiti…Čitat ću vas i dalje, kao i vi mene, nadam se…
Dvoje sam blogera, generacijski blizu, upoznala i u živo. Zaista su prekrasni, i Ona i On. Njega sam i sinoć slučajno u Versama srela i sentiš plesala...A s Njom sam upravo kavu popila
Bio je to početak jednog krasnog prijateljstva...Kraj se ne nazire...
Evo, brzinska inventura je završila, ponovo otvaram dućan za sve vaše komentare.
Kako ono ide: moja roba, moj dućan, kome oću, tome dam
Svima želim da vam se ostvari ono što vi sebi sami želite.
Drage moje blogerice, znam da sam dosadna, ali idite na redovite sistematske preglede, to vam može život spasiti!
Sebi želim puno zdravlja i veselja, kao i do sada
Ljubi vas vaša Slovenka
Post je objavljen 29.12.2006. u 11:46 sati.