Antun Branko bio je u krivu: Nisu pjesnici čuđenje u svijetu, barem ne u ovom našem dijelu svijeta, u nas, u Lijepoj Našoj, to su ljudi koji znaju razmišljati.
Gledala sam prilog nedavno, na nekom od dnevnika, u kojem su pustili političarku, ne sjećam se koga točno, ali znam da je iz HDZ-a, koja je kao argument? mišljenje? protivljenje? odluci ustavnog suda o okidanju povlaštenog upisa na faklultet za djecu branitelja, mrtva-ladna, u kameru, izjavila da su SVI u Saboru digli ruku ZA taj zakon.
Neizgovoreni, ili možda izrezani, dio te izjave je, čulo se u tonu glasa dotične gospođe, bio along the lines of "i kako sad to, kaj si taj ustavni sud misli da je u pravu, a svih 152 zastupnika nije?!". Valjda je u svojim promišljanjima demokracije zapela na maksimi da je demokracija vladavina većine, a obzirom da je zastupnika 152, a ustavnih sudaca samo 13, ovi potonji nikako ne mgu biti u pravu.
I naravno ja se šokiram! (Kao i toliko puta do sada, a nikako, nikako - jebemu! - da me prođe, nikako da oguglam.) Mislim, žena je za udarni dnevnik jedne od tri televizijske kuće u Lijepoj Našoj uredno rekla da SVI koji su u hrvatskom parlamentu sjedili u trenutku kad se o dotičnom zakonu glasovalo ne samo da ne poznaju i ne razumiju i već i blatantly ne poštuju ustav svoje vlastite zemlje! Ustav = TEMELJNI dokumet demokratskog društva koji kao najviši pravno-politički zakon, između ostaloga, propisuje prava i dužnosti građana.
U prijevodu: to je onaj crno-na-bijelom dio koji meni garantira pravo na to da budem informirana, da slobodno biram kojim poslom ću se baviti, da mi država ne može oduzeti imovinu kad joj puhne, da mi policija ne može u stan, a da nema nalog, da imam, kao žensko biće, jednaka prava kao i muška bića. I još niz drugih.
Kad smo već kod tih "nizova drugih prava", izdvojimo jedno pravo, ime mu je Članak 65:
Osnovno je školovanje obvezatno i besplatno.
Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.
Ajmo sad, prijevod, for all the idiots out there:
"pod jednakim uvjetima" znači da nitko -po zakonu!- ne smije imati prednost pri upisu. ni zbog čega. ni da mu fali noga.
"u skladu s njegovim sposobnostima" pokriva onu prednost, da se tako izrazim, koju pojedini potencijalni student ili studetica dobivaju znanjem i inteligencijom, a koja se pokazuje na rezultatima prijamnih ispita; isto tako znači da glupani (nedovoljno inteligentni) i lijeni (oni kojima se nije dalo i ne da učiti) nisu za studij.
Dovedimo to malo u kontekst. Meni nikako nije jasno kako itko može smatrati da je u redu da dijete branitelja ima pravo na povlašteni upis na fakultet. Argument na koji najćešće nailazim jest da su oni u ratu izgubili jednog ili oba roditelja, te su zbog toga u nepovlaštenom položaju u odnosu na ostalu djecu u Hrvatskoj. Neću ni pokušati opisati koja količina moje krvi provre kad to čujem. Zar uistinu ne postoji nitko kome će pasti na pamet da postavi dva-tri jednostavna pitanja?
Nu, evo jedno: Jesu li se sva djeca koja u Hrvatskoj rastu bez jednog ili oba roditelja u toj situaciji našla samo zbog toga što su im roditelji bili branitelji?
Off the top of my head tu su:
djeca koja žive u zajednici s jednim roditeljem jer su rastavljeni, a alimentacija i uzdržavanje djeteta se ne događa
djeca koja žive u zajednici s jednim roditeljem jer je drugi preminuo
djeca koja su siročad
Najčešći odgovor na gore navedeno glasi da se nabrojeni primjeri ne mogu mjeriti sa žrtvom za državu. I ne mogu. Na razini pojedinca koji je žrtvu prinjeo. Prijevod: Da, nije isto to što je Marko R. poginuo braneći Split, a Marka T. je pogazio pijani kreten na cesti za Makarsku. Ni meni, ni vama, a bome nit Marku R. nit Marku T. Međutim, Marko T. Junior ni na koji način ne može biti kriv, a samim time ne bi smio ni na koji način ispaštati, samo zato što je njegov otac poginuo na drugačiji način nego onaj Marka R. Posljedica je oba slučaja sasvim ista: oba će djeteta biti zakinuta u odnosu na djecu koja su rasla s oba roditelja.
Nadalje, iskreno ne razumijem zašto se nitko nije pobunio u ime siročadi. Ups, pardon, razumijem: oni uistinu nemaju nikoga, pa ni udrugu, koja će u svim mogućim medijima vikati kako, eto, i ta djeca, također ni kriva ni dužna, žive i bez majke i bez oca, i bez bilo kakve daljnje rodbine koja bi se o njima brinula, kako žive u domu, i to samo do svoje 18 godine, nakon čega sa završenom srednjom školom hoće-neće moraju ići raditi, a o faksu uglavnom mogu samo sanjati. Na koji način ta djeca ne zaslužuju povlašteni upis na fakultet, a djeca u istoj, potpuno istoj situaciji, čiji roditelji su bili branitelji, zaslužuju? Jebote, jel itko pazio u školi onaj dan kad su nam objašnjavali kako je točno nastala aristokracija u feudalizmu?
Pa čak i kad bih svu tu djecu ostavila po strani, a for fairness sake I really, really shouldn't, uzevši u obzir "zaslužnost žrtve za državu", ne mogu opet nikako preskočiti još par grupa "zaslužnih"
Off the top of my head
djeca poginulih policajaca
djeca poginuih vatrogasaca
Ili smrti policajaca i vatrogasaca koji služe Lijepu Našu i brane, recimo, mnoge živote i imovinu od požara, jednostavno nisu dovoljno dobre da bi njihova djeca dobila iste povlastice kao i djeca branitelja? Apparently not.
Razočaralo me, najviše od svega, kako se svima potkrade misao iza misli:
E pa za kraj: jebeš sve one kojima su roditelji omogućili upad na faks. Novcem, uslugama, prijetnjma, ucjenama, naplatama starih dugova ili političkim igrama sabornika koji ne žele iskeširat branitelje.
S 18 godina smiješ glasovati (i to ti garantira Ustav), pa se valjda smiješ (i možeš) na fakultet upisati sam, u skladu sa zakonom i ustavom, pod jednakim uvjetima kao i bilo tko drugi, i u skladu s vlastitim sposobnostima.