Svaki novi dan ove terapije donosi nove tegobe. Svaki novi dan osjećam veću slabost organizma, manju otpornost na hladnoču i preosjetljivost na nagle pokrete. Pri naglom okretanju ili podizanju osjetim blagu nestabilnost. Hladnoču osobito osjetim na okrajinama ekstremiteta, vrhovi prstiju i stopala, uši i prsti i zglobovi ruku koje sam slomio prije četiri mjeseca, pa još nisu dobro razgibani odnosno imaju slabiju cirkulaciju.
Kroz cijelo ovo vrijeme terapije od samog početka nešto se dešavalo u mom organizmu. Nakon sedam dana mi se stabilizirao krvni tlak. Nakon četrnaest dana počeli su po tijelu nestajati neki madežovi. Nakon dvadeset i jedan dan nestala mi je bol u lijevoj strani grudi oteklina i smanjla mi se kvržica.
Od dvadeset osmog do tridesetog dana su mi zarasle sve ranice koje sam imao po tijelu. Hemangiomi koji su se uvijek crvenili i bili pokazatelj mog osabljenog imuniteta, a imao sam ih svugdije po tijelu su se prestali crvenjeti. Trideset peti dan sam opisao u jučerašnjem postu.
Svaki novi dan (bar ja imam takav osjećaj) mi je taži nego svi ovi prethodni. Zato se zahvaljujem svima onima koji mi daju potporu molitvama, što mi je najbitnije. Isto tako me osokoli svaki komentar na blogu i telefonski poziv kao poticaj za svaki novi dan.
Post je objavljen 27.12.2006. u 14:05 sati.